RTV Teorija i praksa

on je povezivan sa ekonomskim eksploatisanjem i potiskivanjem malih naroda od strane velikih, i naravno, sa svim problemima koji se danas u svetu izučavaju pod nazivom »nacionalizam«. Nacionalno pitanje nije samo akutan problem za mnoge građanske države i »demokratije«, već je jedan od centralnih problema i u socijalizmu, dakle u poretku koji je dao teoretske osnove za rešavanje ravnopravnosti naroda i narodnosti i u praksi pružio različita rešenja. Pojam »međurepublički« obuhvata odnose između različitih naroda i republika u okviru jedne države, odnosno federacije i ukazuje na odnose u društvenoekonomskoj strukturi, političkoj strukturi, u kulturnoj i naučnoj oblasti i drugim sferama života. »Međurepubličko komuniciranje« zato odražava različite načine rešavanja nacionalnog pitanja, a i stepen ravnopravnosti komuniciranja među različitim narodima, republikama, odnosno autonomnim delovima jednog integralnog sistema. Pojam »međurepubličko komuniciranje«, dakle, ne bismo mogli svesti samo na institucionalne oblike komuniciranja političkih, državnih i drugih institucija. Specifičnosti međurepubličkog komuniciranja drukčije su u sistemu građanske demokratije, gde se dominantna interakcija odvfja među »predstavnicima« ili oligarhijskim vrhovima političkih i državnih institucija, nacionalnih i međunarodnih oligopola, a horizontalna komunikacija među različitim nacionalnim ili republičkim javnoštima svedena je na oblike interkulturne komunikacije u antropoloskom smislu. Sadržaj i oblik međurepubličkog komuniciranja u sistemu državnog socijalizma uokviren je normama i odnosima državno-birokratskih struktura, pa je ravnopravnost među narodima determinisana centrali stičkim sistemom vlasti. Međurepubličko komuniciranje jugoslovenske zajednice moramo sagledavati u svetlosti sistema socijalističkog samoupravljanja: ono je instrument komuniciranja socijalističke samoupravne državne zajednice kao stvarne

9