RTV Teorija i praksa

* Edvard Kardelj je jo§ u svoin predratnom delu Razvoj slovenačkog nacionalnog pitanja pokazao putcve razrešavanja nacionalnog pitanja; u uvodu posleratnog izdanja ovoga dela eksplicitno je naglasio da Jugoslavia ne može biti samo savez naroda za zajedničku odbranu nezavisnosti; ona je organizam povezan zajedničkim interesima koji nastaju na osnovu socijalističkih odnosa, a ne na uskim nacionalnim interesima.

samoupravne zajednice interesa i ravnopravnosti. Federalizam jugoslovenskog tipa je nov istorijski oblik državne zajednice koja je zasnovana na samoupravljanju i vlasti radničke klase i svih radnih slojeva, a time i na suverenitetu naroda i narodnosti. . . Federalizam jugoslovenskog tipa nije građen na principu državno-birokratskog centralizma iako su se u prošlosti pojavljivale i takve tendencije. Zato se ni struttura ni sadržaj međurepubličkog komuniciranja ne mogu da temelje na principima unitarizma. Istovremeno, federalizam ne može dopuštati tendencije tehnokratskog republickog partikularizma koji se pojavljivao u vidu buržoaskog nacionalizma. Zato se međurepubličko komuniciranje ne može temeljiti na odnosima koji su tipični za autarkticke nacionalizme. Marksističko rešenje suprotnosti između klasnih i nacionalnih interesa dato je u ustavnom principu da samo radnička klasa može predstavljati nacionalni interes, i obrnuto, ono sto se ispoljava kao nacionalni interes jeste interes radničke klase jednog određenog naroda... »Nacionalno« u međurepubličkom komuniciranju mora da bude prevazideno »klasnim«; sporazumevanje i integrisanje kao rezultat međurepubllčkog komuniciranja vrši se na temelju interesa radničke klase. Samoupravna integracija temelji se na udruženom radu, na delegatskim odnosima, na ravnopravnosti, dakle, na novim socijalističkim, samoupravnim odnosima*. Međurepubličko komuniciranje ne može biti interakcija radnih Ijudi na bazi nacionalnog u nacionalističkom smislu, nego je samoupravna, socijalistička interakcija radnih Ijudi različitih republika koji dogovaranjem ostvaruju zajednički interes. Međurepubličko komuniciranje je, dakle, ravnopravna interakcija radnih Ijudi i njihovih delegacija koja počiva na ravnopravnom dogovaranju, sporazumevanju i odlučivanju i koja ne može imati clemente hijerarhijskih, centralističkih odnosa.

10