RTV Teorija i praksa

»kooperativnog federalizma«*. Savremeno društvo zakoračilo je na put izgradnje istorijski novog tipa socijalne integracije koja se ne podređuje principima tehnološke integracije. Samoupravna integracija je antiteza privatnomonopolističkog kao i birokratsko-etatističkog tipa. Potrebe savremenog proizvodnog i političkog organizovanja društva tako stvaraju nov zakon: zakon autonomije delova i dobrovoljnog udruživanja delova u celimi. Time padaju zastareli principi hijerarhije odnosa, dominacije i centralizacije . . . Analiza integracionih i dezintegracionih procesa pokazuje vanredno značajnu funkciju informacija; ovde ne mislim na posledice tehnološkog karaktera, nego na društvene procese. Informacija se javlja kao poluga organizovanja, povezivanja i integrisanja, ali može da bude i izvor dezorganizacije, podvajanja, separatizma i dezintegracije. Zbog toga je sadržina međurepubličke informacije naročito osetljiva i značajna za procese samoupravne integracije i kooperacije u federaciji. Mnogi autori upozoravaju da treba uvek pronaći ono što je zajedničko, ono u čemu se postiže saglasnost. »To zajedničko jezgro i sistem informacija je ono.što povezuje sistem u celinu, a ne kruta hijerarhija, etatistička komanda, direkti va« **. Integracija je istorijski procès. Očito je da će uvek odražavati različite tendencije, da će se uprkos principu ravnopravnosti još javljati »idoli« prošlosti, da će političke snage, koje su antisocijalistički usmerene, još übacivati u jugoslovenski komunikacioni prostor informacije i ideje dezintegracijskog karaktera.

* Najdan Pašić Političko organiziranje samoupravne družbe. »Komunist«, Ljubljana 1970, str. 39—54.

** Miroslav Pečujlić, PRIHODNOST, KI SE JE ZAČELA ( Budućnost, koja je počela), Naučno-tehnološka revolucija i samoupravljanje. »Komunist«, Ljubljana 1969, str. 91.

19