RTV Teorija i praksa

Rober Vanžerme

ZA RAZMIŠLJANJE О RADIJU

U zapaienom ekspozeu koji je Loron Pikar (Laurent Picard), predsednik kanadskog udruienja za emitovanjeCBC (Canadian Broadcasting Corporation), podneo maja 1972. godine na sastanku u Briselu о savremenom upravljanju radiom i televizijom, istaknuto je da su radio i televizija, i pored svoje kulturne misije, industrije sa posebnim karakteristikama, ali da njihovi proizvodi ipak podleiu istim zakonima kao i proizvodi svake druge industrije. Svaki proizvod, objašnjava Loron Pikar, ima svoj iivotni ciklus sa različitira ritmom, raznim fazama, ali je on uvek isti. Prvi period jeste inovaeija kada proizvod treba upoznati; ova faza moie da bude dugotrajna, jer cesto ima zakašnjenja između momenta kada je proizvod pronaden i vremena kada se na osnovu primene priznaje njegov značaj, odnosno kada zadovoijava potrebe. Kada taj proizvod »prodre« na triište, ulazi se u drugu fazu, koja je označena brzom evolucijom; to je najsrećnije vreme tj. period kada treba organizovati proizvodnju i distribuciju da bi se zadovoljavali zahtevi koji su sve veci i veci. Treba, naravno, nastojati da se proizvođ poboljša, ali originalnost je, uglavnom, dovoljna da obezbedi razvoj do momenta kada druge institueije ne pokušavaju da se koriste postignutim uspehom i da proizvedu slične proizvode. Od momenta, kada preduzeće izgubi svoj monopoi, treba da usredsredi svu svoju painju na poboljšanje kvaliteta tog proizvoda; ali tržište nastavlja da se siri dok ne dode do izvesnog zasiéenja (koje odgovara nivou zrelosti). To je vreme kada se naglo usporava ekspanzija ili kad ona potpuno prestaje, a cene

se i dalje povišavaju. Ukoliko se na ovo ne obrati pažnja, dolazi do krize, koja izbija dok se supstitucioni proizvodi pojavljuju na tržištu i nastoje da zamene osnovni proizvod. Ukoliko osnovni proizvod ne može da se prilagodi novim ili posebnim zahtevima publike, on ulazi u fazu opadanja, koja moie da dovede do njegovog potpunog ili delimičnog isključenja. Stalnixn izmenama on moie ponevo da oiivi i eventualno da ostvari nov ciklus, koji će mu omoguéiti porast jer de zadovoljavati novu publiku; zauzeée mesto proizvodima kojima konkuriše ili koje isključuje, ispunjavajući tako nove funkeije ili ođgovarajući bolje nego drugi izvesnim potrebama. I tako do sledeée krize. Ljudi sa programa ne priznaju da i radio i televizija podleiu zakonima industrìjskih proizvoda na komercijalnom triištu. Radio je doiiveo veliki i brz uspeh zato što je nudio svoju zvuenu ekskluzivnost, koje do tada nije bilo. U prvoj fazi svog razvoja radio je obezbeđivao koncert u kuéi i svakodnevne informacije. Trebalo je da se tehnika usavrši, da se napuste prijemnici sa kristalom i proizvedu oni sa lampom da bi se prešlo, sa još uvek manjeg kruga strasnih slušalaca na pubüku koja u industrìjskim zemljama, uprkos rezervisanosti isvesnih intelektualaca, predstavlja trećinu stanovništva. Činjenica je da je radio menjao usvojena ponašanja: »govornim iurnalom« uznemiravao je štampu koja je od same pojave radija u njemu gledala neprijatelja, desto ga kritikovala nepravedno i nastojala da ograniči njegov razvoj. Zbog svega toga, u mnogim zemljama informativne emisije

30