RTV Teorija i praksa

a sada je pred nama, u ovom času, ili u nastajanju ili već nastalo, pa je moguća i potpunija njegova veza sa savremenim društvom nego kad se ta veza ostvaruje u povratu. Nastajući na televiziji u nas, umetničko deio se izrazito društveno usmerava. Usmeravajuéi impulsi mogu se najpotpunije videti u dokumentima društveno-političkih zajednica i organizacija koje se odnose na program televizije i, potom, u konkretizaciji stavova iz tih dokumenata u kojoj se, u vidu programske poli tike, označavaju društveni ciljevi koje treba ostvariti. U našem slučaju ti ciljevi su, između ostalih; klasni, marksistički koncept kulture, orijentacija programa na pokretanje i razvijanje stvaralaštva, šira prezentacija novih vrednosti specifičnih za socijalističke samoupravne odnose, uvažavanje slobode stvaralaštva u funkciji razvijanja suštine revolucije kao i marksistički pristup u izboru dela za repertoar. Međutim, put od označavanja tih ciljeva do njihove pune realizacije treba da se i oživotvori, zapravo da se ostvari u određenim umetničkim delima koja će biniti program televizije. Bez takvih delà, i to brojnih, programske deklaracije ostaće nedelotvorne i, umesto da se približavamo ciljevima, imaćemo osećanje gorčine da ciljevi delom ostaju van našeg dosega. Put uspešnog ostvarivanja društvenih ciljeva koje smo naveli mora da vodi pre svega ргеко široke programske prakse,-svakako daleko sire nego što je to sada slučaj. To podrazumeva najšire obuhvatanje stvaralačkog potencijala praksom televizije. Postojeći stvaralački potencijal, na žalost nije dovoljnb a kamoli potpuno obuhvaćen programom niti su mu, što nije manjeg značaja, pružene odgovarajuće mogućnosti za rad. Posebno su, pak, potrebne sire akcije koje bi podržale i razvijale umetnička traganja, naročito nužna u ostvarivanju naznačenih programskih ciljeva, koje nije moguće realizovati samo u već dostignutim rešenjima. I bas tu je istovremeno nužan i onaj istorijski prodor masa ka stvaralastvu, koji istina treba tek graditi, idući tako i dalje od proklamovane brige о izgrađivanju njihovih umetničkih i idejnih rnerila i negovanja ukusa. То je put širenja stvaralačke baze i, dalje, otvaranje moguénosti na televiziji za nove stvaraoce bilo da se traže u neobuhvaćenom već postojećem stvaralačkom potencijalu bilo da se javljaju u stvaralaštvu masa. Јег, imajući baš u vidu programske ciljeve, stvaralački potencijal mora se uzimati i dinamički, u obnavljanju, koje najpotpunije

76