RTV Teorija i praksa

su deca umorna od »pedagoških« izlaganja makar bila ree i о predavanju koje prate televizijske slike. Na kraju, televizija, čak ni u školi, za veéinu ne predstavlja nikakvu novinu. Uporedo sa ovakvim razmišljanjima о obrazovanju, u svakoj se zernlji, s vremena na vreme, javljaju spec jalni problemi koji zaokupljaju sve one koji se u toj zemlji bave obrazovanjem. Na Zapadu se ti problemi smenjuju zapanjujućom brzinom, onda se potpuno izgube, tako da se stiče utisak da je razmišljanje о obrazovanju samo moda . . . Kod nas, u Britaniji jedne godine nam govore kako je najvažnije da osnovei nauče neki strani jezdk, a već sledeće godine da je seks najznačajnija tema. Stoga je potrebna velika sposobnost da bi se otkrio zahtev koji će duže ostati na snazi a to je neophodno, jer koliko god da su potrebne inovacije u školskoj televiziji, isto toliko je potreban i kontinuitet. Inače nastavnici gube poverenje u TV kao u pouzdano sredstvo nastave . . . Do sada sam govorio kako se teme za školsku televiziju biraju, ili kako bi bar trebalo da se biraju, na osnovu toga sta ima prioritetu obrazovanju i kakvu pomoć može televizija da pruži pri ostvarivanju tih obrazovnih ciljeva. Ali je moguće, a mislim i da je neophodno, problem pogledati i sa druge strane. Prvo treba postaviti pitanje koje to mogućnosti televizija može da ponudi na tom polju i, drugo, da li će te moguénosti, ako se iskoriste, obezbediti produkeiju emisija koje se uklapaju u obrazovni kontekst. To su skoro istovetna pitanja, ali postavljena obrnutim redom. Promenom redosleda, inicijativu smo sa prosvetnih radnika prendi na televizijske poslenike. Ne tvrdim da je ovaj pristup bolji od onog prvog, već da ta dva pristupa treba ujediniti kako bi prosvetni radnici i televizijski poslenici istovremeno i trajno delovali u svakoj organizaciji školske televizije. Do ovoga, naravno, neće doći ako je unutrašnja struktura organizaeije takva da odluke о izboru tema donose isključivo prosvetna lica koja se profesionalno bave obrazovanjem. Bez obzira na to koliki su stručnjaci na svom polju, oni ipak ne poznaju osobenosti televizije koje se upoznaju tek pri svakodnevnom radu na tom mediju. Rezultat takve organizaeije jeste donošenje plana za nekoliko godina unapred, koji na papiru deluje vrlo impresivno, ali emisije bivaju »parternog nivoa«. Jer maio je verovatno da će jedna takva organizaeija uspeti da

86