RTV Teorija i praksa

filmskog medija. Dokumentarac je zaostavština koju je televizija nasledila od kinematografije. Opširan recnik filmskog snimanja, formalne pripreme, uglovi, čak pokret, odstranjeni su da bi se proizvela slika koja će biti, kako teoretičari kažu, - »otkrivanje« ili »oslobađanje« stvarnosti. Zamišljati film istine u tradicionalnom dekoru zatamnjene scene sa širokim platnom značilo bi da dramatično provociramo svoja očekivanja. Sopstvena vizija mogia bi da bude nezadovoljena, a naša želja za pokretom osujeéena. Od televizije, ipak ne treba toliko tražiti. Razumećemo, uz Makluanovu pomoć ili bez nje, da televizija po suštini svoje prirode, mora da ima manje ambicija. Ona ne može da izrazi široku skalu akcije, panoramu vidika, pogled u daljinu, ili suptilne prelaze osvetljenja. Dok god se čuvamo televizijske vizuelne definicije televizije, njene prisnosti, njene skučenosti, nećemo zapaziti nesaglasnost filma istine sa malim ekranom. Statična i nearanžirana slika deluje, takođe, prirodno. Sem toga, nismo obavezni da postavljamo odredene granice između onog sto se podrazumeva pod filmom istine i onog sta je televizija, koja je umnogome obogatila tehniku i tehnologiju dokumentarca. Tu je i žumalistički potencijal Vertova Sinema verite uvek prisutan, a televizija dodaje komunikaciju trenutka. U početku svog razvitka televizija lansira elastičnu, pokretnu i jevtinu opremu. Ispostavilo se da je takva tehnika ideaina za film istine. Ručna kamera, sada to znamo, može da uloži vise života od glomazne opreme či ji je sinonim Holivud. Ali, pravo značenje sklada medijuma i metoda jeste najsnažnije preimućstvo televizije identično onom koje poseduje film istine, tj. mogućnost da nas momentano i prisno uključi u svaku scenu. Stvoreni smo da osetimo da »je to i kako je to«, jer je to tačno put kojim ćemo cuti i videti događaj brzinom našeg pogleda u trenutku kada se ta istina zbiva. Film istine je tada televizija u svom najneposrednijem i najprirodnijem vidu, jer ree je о činjeničnom a ne umetničkom događaju. To je život onakav kakav se živi. Prateći Votergejt-aferu, Američka televizijska publika gledala je zapravo film istine. Snimanje, naravno, nije režirano, ali na ekranu se odvijala živa istorija. Niko

96