RTV Teorija i praksa

2. STANJE NA PODRUČJU TEORIJE I EMPIRIJSKOG ISPITIVANJA MASOVNOG KOMUNICIRANJA lako je možda tačna Parkerova tvrdnja da nema dovoljno takvih istorijskih studija koje bi integrisale društvenu istoriju određene kulture sa promenama u tehnologiji informacija i koje bi pomogle stavljanje sadašnjih i budućih promena tehnologije komunikacija u bolji istorijski okvir (Parker, 1973-74), s pravom možemo da govorimo o nizu uspešnih pokušaja ocenjivanja dosadašnjih saznanja o procesu komuniciranja i njegovim pojedinim elementima i povezivanja pojedinih saznanja u nauku o komunikacijama. Ovo je omogućilo više stvari: a) veliki broj empirijski potvrđenih, kao i opovrgnutih hipoteza, koje su se pojavile u gotovo pola veka dugoj tradiciji proučavanja sredstava i procesa masovnog komuniciranja; b) razvoj, i presvega široka upotreba novih tehnika kompjuterske obrade empirijskih podataka (computer techniques for processing empirical data) u svim društvenim naukama, što s jedne strane omogućava proveravanje starih i postavljanje novih hipoteza o procesu komuniciranja, a s druge strane po.vezivanje saznanja o komunikacijama s drugim saznanjima o pojedinim sistemima, od čoveka, preko grupa i pojedinih društava do celokupnog čovečanstva; c) moderne teorije društvenih sistema, na osnovu kojih je mogučno razviti celokupno shvatanje procesa komuniciranja kao sistema i kao dela širih sistema. Kao primer više puta proveravane iste hipoteze naveščemo hipotezu o two-stcp-flow of communication. Postavili su jc Lazarsfeld i Kac 1955. godine (Katz i Lazarsfeld), kad su proučavali uticaj komunikacionih sredstava (radija i štampe) na izbor kandidata prilikom izbora predsednika SAD 1945. godine. Po toj hipotezi komunikacije teku u dva nivoa: od masovnih medija do nosilaca javnog mnenja i od njih do manje aktivnog dela stanovništva. Hipotezu je dalje razvio sam Lazarsfeld i modifikovao je u hipotezu o višestepenom toku informacija (multi-step-flow of communication). Po toj hipotezi informacije teku od masovnih medija preko nekoliko slojeva nosilaca javnog mnenja, koji komuniciraju međusobno, do onih koji njihove ideje slepo preuzimaju (Lazarsfeld i Mencel, 1963).

110