RTV Teorija i praksa

će biti najteže da se oslobodimo tih ograničenja; ona ostaju istovremeno i najskrivenija. Najteže ih je uočiti, i najteže ih je otkloniti, ako bismo to želeli. I upravo zbog toga što su osobine samih jezičkih navika najskrivenije, a istovremeno i najotpornije, one će nam u izgrađivanju lične govorne kulture i zadavati najviše teškoća. Posmatranje sopstvenog govora, u ovom slučaju, nije od neke veče koristi za one koji se jezikom ne bave kao profesionalni jezički stručnjaci. Ali uočavanje govornih osobina drugih Ijudi u znatnoj meri je lakši posao. Imajući to u vidu mislimo da bi svako usavršavanje govora moralo da otpočne posmatranjem govora Ijudi iz sredine u kojoj se krećemo. Tim upoznavanjem sami ćemo postepeno izoštravati svoj jezički sluh, a time ćemo doprineti da se i naše rasuđivanje o jeziku izoštri, da zapažamo jezičke fenomene, da o njima razmišljamo, da ih poredimo i slično. Takvim radom bićemo u mogućnosti i da svoje znanje o jeziku dopunimo, ne samo čitanjem stručne literature, što je uvek korisno, već i sopstvenim zapažanjima i sopstvenim iskustvom što je u ovom poslu neizbežno. Na tom putu, tj. na putu izgrađivanja kriterija posmatranja govornih fenomena, bilo bi potrebno da se jasno orijentišemo u osnovnim govornim granama na kojima počiva celokupna zvučna zgrada jezika. Moramo se podsetiti da je govor sačinjen od dve zvučne podloge. Jedna je povezana sa laringealnim sistemom, sa glasom koji proizvode glasnice, a druga je povezana sa govornim organima i rezonatorima koji su međusobno tako združeni da čine nerazdvojnu celinu. Na prvoj govornoj osnovi građen je glasovni kvantitet, a na drugoj je građen njihov kvalitet. Pod kvantitetom podrazumevamo visinu glasa, trajanje, naglasnu jačinu sloga, tonsko kretanje na reči ili rečenici, A pod kvalitetom podrazumevamo osobine glasova po kojima se oni međusobno razlikuju, po kojima bi se, na primer, razlikovao vokal i od vokala e, ili konsonant b od konsonanta d i slično. U posmatranju, dakle, glasovnih osobina bilo bi dobro da se prvo otpočne sa uočavanjem glasovnog kvantiteta ili, kako se oni još nazivaju, suprasegmentima, prozodijama. A pošto se i prozodije dele na grupe, bilo bi dobro da se one između sebe razdvoje toliko da bismo mogli doneti sud o svakoj ponaosob. To nam je potrebno јег svaka takva prozodijska grupa čini

135