RTV Teorija i praksa

preokupacije, stavovi, želje, autorova misao...), ali ono što će bitno razlikovati filmsko odvijanje od televizijskog trenutka omeđenog paljenjem i gašenjem, nije u tome. Ni film istine neče postići onu trenutačnost uključivanja i isključivanja u događaj i iz događaja, koja je svojstvena jedino TV mediju. Jer, kolikogod film istine otišao daleko u traganju za „istinskim” (i drugi podražavalački, mimetički mediji - klasično pozorište i film - težili su da stvore iluziju, „osećanje da se pred nama tog trenutka sve događa - da se pred nama stvara”), jedino će prava televizija imati tu autentičnost, to preimućstvo strujnog, trenutačno-istovremeno-istinskog, koje u direktnom i direktnosti ima i karakter momentalnog, tj. istine hic et nunc! - ad ibi... (ovde i sada do tamo), od momenta kada se _ upali njena elektronski prosvetljena slika do momenta njenog gašenja. 1 Da bi stvar bila potpunije razjašnjena i sasvim očigledna, poslužičemo se nizom primera. Evo prvog: tok bolesti pacijenta u njegovim poslednjim časovima film će prikazati rekonstruišući - biče prikupljen faktografski materijal, ispitane činjenice, svedoci, izjave, anamneza bolesti, svi trenuci bitni za proces - i to se sve snima u zamišljenom toku, menjajući se prema pretpostavkama, sumnjama, izvesnim mogućnostima koje su ostale prikrivene, nedovoljno jasne, polu-naslućene, polu-svedočene i sve to pustiti u jednom ili nekoliko alterniranih pravaca da se odvija. Slični detalji kao; bolesnik je prenesen u šok sobu u teškom stanju, dobijao je kiseonik od čega mu se stanje poboljšalo, osećao se posle toga ovako ili onako (da li

1 Pomenimo ovde i shvatanje koje bih nazvao „XV-integralističkim”, a koje uglavnom sadrži takve poglede na televiziju, po kojem ona sve emituje kao autentični događaj - bilo da je to značajno filmsko delo, pozorišna predstava, koncert, likovna izložba, zabava, sport, politika i sl., i jedini je problem u programsko-uređivačkom izboru koji bi več po sebi trebalo da ima, bez obzira što je ~iz druge ruke”, izvesnu vrednost autentičnog. Ovde sc može übrojati i super- odn. nad-integralističko shvatanje koje ne pravi nikakvu specifičnu medijumsku razliku, osim razlike između dobrog i lošeg. Tako sc sve cmisije razlikuju jcdino po kvalitetu estetskog fenomena (bez obzira na žanr; umetnost, informacija, cdukacija) u pojedinim delima prikazanim na televiziji. Dok prvo shvatanjc izvikuje: ~sve je život-sve je doga-

57