RTV Teorija i praksa

takva reintegracija bila štetna i nepoželjna, jer se nauka pokazala podatljivom silama represije i establišmenta, i čak i sama postala sredstvo represije. „Raskol znanstvene i neznanstvene kulture”, piše on, „može u naše vrijeme biti okolnost koja mnogo obećava. Neutralnost čiste znanosti učinila je znanost nečistom, nesposobnom i nevoljnom da odbije kalaboraciju sa teoretičarima i praktičarima legalizovane destrukcije i eksploatacije. Odvojenost neznanstvene kulture može sačuvati veoma potrebno utočište i rezervat u kojem se podržavaju zaboravljene istine”. On iznosi stav da „ро svojoj intelektualnoj dubini” znanstvena kultura nije, kako tvrdi K.P. Snou, „najlepše i najčudesnije kolektivno djelo Ijudskog duha” nego da je to zdanje književnosti, umetnosti i muzike čiji je svet multidimenzionalan, i u kome je „sav objektivitet u kvalitativnoj rclaciji s Ijudskim subjektom”. U tom svctu su, za razliku od znanstvene umetnosti koja često skriva zastrašujuči apsolutizam, „sekundarni kvaliteti ireducibilni”. Po Markuzeu, pledoaje K.P. Snoua je samo još jedno zastupanje konformizma pod maskom naučne racionalnosti. „Ponovno sjedinjenje znanstvene i neznanstvene kulture”, zaključuje on, „trcba biti preduvjet progresa s onu stranu društva totalne mobilizacije i permanentne odbrane”, što ne može da se ostvari „unutar postojcće kulture zastrašivanja koju znanost tako efikasno podržava” 2 . Nasuprot K.P. Snou i H. Markuzeu, Dž.D. Bernal zastupa tezu da ne postoji podvojenost, nego da je sva stvar u tome što nauka dajc pečat današnjem aktuelnom razvoju, i da koncept nauke intcgriše

7 Herbert Marcus eiKriličke opaske uz novo odredenje hulture, „Naše teme”, Zagreb, juli, 1966, str. 1319.

77