RTV Teorija i praksa

3 J.D.Bernal: The Social Function of Science, London, Lowe and Drydone, 1973.

koncept kulture, a ne obrnuto. „Slika sveta koju daje nauka”, konstatuje on, „iako se stalno menja i svakom promenom postaje sve definitivnija i kompletnija, predodređena je da bude osnova svakog kulturnog oblika” 3 . Prof. dr N. Otieno (Najrobi), koji ima drugačiji stav, definiše nauku kao radoznalost prema životu, umetnost kao čuđenje životu, filozofiju kao stav prema životu, a religiju kao divljenje životu, dok kultura obuhvata sve strane Ijudskog duha. Odvojenost nauke od tradicionalne kulture je, po njemu, činjenica, ali ona nije logična i ne može dugo da traje. S druge strane, konstatuje prof. Otieno, nijedna kultura ne može da ostane po strani od dominantnih praktičnih ideja vremena a da se ne degeneriše u „besplodnu pedanteriju duha”. To ne znači da kultura kao takva treba da bude asimilovana, јег bi to pretpostavljalo široko modifikovanje strukture same nauke, nego da nauka mora da se proširi i obuhvati socijalne probleme, čime bi ostvarila uslove da bude asimilovana od opšte kulture. Mesto nauke u društvu, konstatuje prof. Otieno. često se posmatra u uskom okviru ekonomskog razvitka, tako da se potencijalni doprinos nauke kulturi potcenjuje. Danas je potreban naučnik koji je verziran u istoriji, filozofiji, umetnosti, literaturi. U isto vreme pravi istoričar bi trebalo da bude verziran u prirodnim naukama, jer istorija tih nauka predstavlja važan deo opšte istorije. Iz ovoga sledi zaključak da su i nauka i kultura integralni deo Ijudskog života, tako da bi njihovo sjedinjavanje doprinelo primeni Uneskovog statuta koji formuliše pravo na kulturu kao zajednički zadatak i nauke i kulture. Nauka je dala doprinos spasavanju nubijskih spomenika, za konzervaciju spomenika se koristi nova

78