RTV Teorija i praksa

i aktivno vrše uticaji u skladu sa kritičkim procesom koji omogućuje da se putem analize i upoređivanja činjenica ustanove vrednosti, Ako se kultura shvati kao sistem međusobnih odnosa, onda mora da se odbaci ideja o progresu kao o nečemu što se može postići nezavisno od istorijskog razvoja. „Tehnički progres može da übrza ili uspori razvoj civilizacije, ali on ne može da zameni istorijski razvoj koji zavisi od dijalektičkog, a ponekad i dramatičnog razrešavanja društvenih suprotnosti... Danas se veruje da smo tehničkom i naučnom kulturom najzad dostigli univerzalnu kulturu (E.Moren, prim. S.M.), zasnovanu na objektivnim istinama i racionalnim principima, oslobođenu svih ograničenja istorijskih tradicija i specifičnih govornih oblika, podjednako vrednu kako za elitu tako i za mase... To nije ništa drugo nego još jedna iluzija. Možemo se pretvarati da smo zaboravili kako ova briljantna akcija civilizacije prikriva užase brutalne eksploatacije i sramne rasne predrasude, ali nikako ne možemo da podržimo pogrešne hipoteze da tehnološka kultura, zbog svoje naučne osnove, predstavlja kulturu koja prevazilazi istoriju. Naprotiv, vrlo dobro nam je poznato da je to samo posleđnja i možda završna faza fenomena kulture koji je, počev od XIX veka, u tesnoj vezi sa intelektualnom, političkom i ekonomskom istorijom Evrope i Amerike. Umesto da je smatramo univerzalnom, trebalo bi da u ovoj kulturi vidimo samo uopšteni oblik tipično monocentrične kulture. Ne bi trebalo da zaboravimo ni to da je njeno širenje u okvirima socijalne grupe obavljeno mehanizmom njenih tehničkih procesa i potrošnjom njenih proizvoda, dok je njeno širenje van ove grupe učinjeno nasiljem i

81