RTV Teorija i praksa

2 N.N.Lange, Psihološka istraživanja, „Odesa”, 1893, str. 141.

količine sredstava i čovečjeg rada, koje se troše za njeno stvaranje, obradu i predaju, postaju neopravdane. Ako se uzme u obzir da u opštem obimu delatnosti sredstava masovne informacije i propagande veliku specifičnu težinu ima ideološki uticaj, onda če biti očigledno da ignorisanje prgblema pažnje dovodi do snižavanja efikasnosti ideološkog rada. Kategorija pažnje je dovoljno dobro izučena u psihološkoj nauci. Dugo vremena među psiholozima je čak vladala predstava o univerzalnosti ove kategorije. Pažnjom ili nepažnjom Ijudi su još na granici XIX i XX veka pokušavali da objasne svu složenost i beskonačnu raznovrsnost psihičkih procesa. Prema drugom krajnjem stanovištu pažnja se razmatrala kao neki samostalni „proces pojačavanja ili izmene utiska...” 2 U istoriji istraživanja kategorija pažnja je odrazila protivurečnosti nauke, dugo vremena ne posedujuči dovoljno čvrstu metodološku bazu. Psiholozi su se bojali da idu dalje od proste konstatacije činjenica, a u uopštavanjima - da izađu van granica vladajučih idealističkih i metafizičkih pogleda i da objasne uzročno-posledične veze, koje određuju pažnju. Drukčije postupati smatralo se za nedopustivu drskost i provalu u nepoznate tajne čovečje duše. Radikalna izmena u pogledima na ovu kategoriju došla je zajedno sa širenjem materijalističkog pogleda na svet, koji je utvrdio prvenstvo materije i drugostepenost njenog produkta - saznanja u svim njegovim pojavama i funkcijama. Neposredni napredak u naučnoj razradi osnovnlh koncepcija, koje se tiču problema

100]