RTV Teorija i praksa

istovremeno odvlačenje od svih drugih objekata, koji mogu biti u polju čovečijeg opažanja. Kada čitamo novine, slušamo emisiju vesti na radiju, gledamo televizijski program, onda, buduči da apsorbujemo sadržaj njihovih informacija, mi slušamo u to isto vreme razgovore, uličnu buku, vidimo na sobnom zidu svetlosne trake od fara na automobilu koji je srenuo za ugao i na sve to ne obračamo pažnju. Ali data situacija se lako može izmeniti. Zainteresovao nas je razgovor, mi počinjemo da ga slušamo i odmah zapažamo da oči več mahinalno preleču preko novinskih kolona: mi ne primamo sadržaj teksta koji je samo minut рге u potpunosti zaokupljao našu pažnju. Desila se izmena u organizaciji psihičke delatnosti, iako je spolja sve ostalo po pređašnjem: razgovor koji se vodio mi smo čuli i ranije, čitanje se takođe produžavalo. Ali sada je drugi objekt pažnje. Ono što je bilo u centru saznanja, smestilo se na njegovu periferiju, a rasejano po periferiji sabrano je u fokusu i počelo je da se saznaje jasno i razgovetno. Koncentrisanje pažnje na ovu ili onu informaciju može proizači zbog karaktera same informacije. Ipak u tom procesu određujuču ulogu može odigrati i prisustvo posebnih svojstava svakog sredstva masovne informacije i propagande. Izvesno je da štampa, radio, televizija imaju različite sposobnosti da koncentrišu pažnju recipijenata na informaciju koju daju. Otuda kao posledica razlika u količini usvojene informacije i njenog delovanja; svako od ovih sredstava, a takođe i njima alternativan sistem širenja informacija u vidu međuličnog opštenja, ne mogu se odraziti na auditorijum. Sada je postala potpuno

105