RTV Teorija i praksa

Trebalo bi da se razrade, skiciraju posebni projekti i nacrti i da se predaju na mišljenje i saglasnost, jer više faktora utiče na naše odluke. Jedan od njih je „društvena usmerenost”. Da li ovo treba da bude jedan od glavnih kriterija za ispitivanje u društvenim naukama ili ne, to je pitanje za diskusiju, ali, za mene je to aksiom. U ispitivanjima mi ne treba da budemo moralno indiferentni prema društvu ni prema ulozi sredstava komunikacija kod nas. Mi usvajamo kritički stav i svesni smo njegovih implikacija, teškoča i opasnosti. Kasnije ču se vratiti na neke od implikacija ovog stava a za sada ću zamoliti da prihvatite stav da nema bitnih razloga zašto ne bi mogli u isto vreme da postoje teoretska skretanja, konceptualna rafiniranost, metodološka ukočenost (i zbog svega toga, društvena angažovanost). ŠTA JE DANAS DRUŠTVENO USMERENO U OVOJ OBLASTI? Pogled na sama sredstva komunikacja, čak ako dozvolimo činjenicu da ona teže da privuku na sebe previše veliku pažnju, treba da nam pruži grubu sliku o obimu tema vezanih za sredstva komunikacija, koje bar urednici, političari, aktivisti i neki drugi smatraju važnim na ovaj ili onaj način. Članci o pornografiji, prikazivanje nasilja kako na velikom tako i na malom ekranu, uticaj sredstava komunikacija na malu decu, i opšti prigovori na ukuse i standarde javljaju se zapaženo; retko kad prođe nedelja dana a da se ne pojavi napis koji se odnosi na politički uticaj sredstava komunikacija. Međutim, šira zainteresovanost za razvoj tehnologije komunikacija i za budućnost radio-difuzije i drugih institucija javnog informisanja verovatno se pojavljuje samo u takozvanoj ozbiljnoj štampi. Opšta pitanja o kojima se ovde raspravlja nisu nova. Sredstva informisanja diskutovala su o vlasništvu, kontroli, organizaciji, produkciji, sadržaju i uticaju sistema masovnih komunikacija i u prošlosti; nije prvi put da razmišljanja o uticaju na razvitak tehnologije komunikacija dovedu od izražaja nade kao i zabrinutost. Nažalost, istina je takođe da ovo nije prvi put da su planiranje i politika medija kao i novinarska teoretska razmatranja i tvrđenja poticala više iz neznanja, predrasuda, uskogrudih interesa nego iz poznavanja, rezonovanja i brige za javni interes. To je upravo ono što nas zaista zabrinjava.

117