RTV Teorija i praksa

Jedan od naših zadataka је da pretočimo ove široke oblasti interesovanja u konkretnija i određenija pitanja, kao što su ona koja su proizišla iz nedavno održanog savetovanja, gde smo pokušali da to učinimo i da ograničimo područja naših mogućih istraživanja: 1. Na koji način, do koje mere i za koje vreme će nova dostignuča u tehnologiji masovnih komunikacija zameniti postoječu i dotrajalu tehnologiju? 2. Da li „revolucija komunikacija” predstavlja potpuno novi faktor u procesu podruštvljavanja i ako predstavlja, kako? 3. Da li nova tehnologija zahteva potpuno novu institucionalnu i organizacionu strukturu ili se postoječe strukture mogu na odgovarajući način prilagoditi? 4. Kako čovek može da se odluči za a) lične interese i javnu kontrolu i b) za javnu odgovornost i slobodu govora? 5. Mnoge odluke u politici sredstava komunikacija se donose u ime „opšteg dobra” i „nacionalnog interesa”. Ali, šta ovi termini stvarno znače i ko odlučuje šta je dobro? 6. Zar usvajanjem postoječih struktura za prikupljanje, odabiranje i prezentiranje ne postaje neizbežna činjenica da „slobodni tok informacija” deluje u korist onih koji poseduju informacije i sredstva da ih rasturaju? 7. Nije li vreme da se sredstva komunikacija demistifikuju i da počnemo da ispitujemo restrikcije i moguću tiraniju profesionalizma? Mora li uvek da bude mali broj onih koji govore o mnogima i za mnoge? 8. Da li će veči broj kanala omogučiti novom tehnnologijom veću kulturnu raznolikost i proširiti mogućnost za interese manjine? U svakom slučaju, ko če da kontroliše programirani materijal i programe? 9. Da li je đruštveni monopol stvarna garancija raznolikosti? 10. Utvrđeni su postojeći sistem vlasništva i kontrole i preovladavanje vrednovanja zapadnjačkih vesti; da li će i kada medij obezbediti količine i kvalitet informacija potrebnih za inteligentno reagovanje Ijudi u sistemu njihovog demokratskog učešća? 11. Ne postoji li težak rizik da ćemo se pretovariti i paralisati poplavom informacija? Koliko možemo da podnesemo?

118