RTV Teorija i praksa

Koliko mi možemo da razumemo? 12. U međunarodnim okvirima da li če „revolucija komunikacija” dovesti do povećanja ili smanjenja jaza između imati i nemati? 13. Što se tiče zemalja u razvoju, nije li glavna, možda jedina briga kako upotrebiti sredstva komunikacija u interesu nacionainog identiteta i razvoja? Ne obazirati se na objektivnost, nepristrasnost i ravnotežu. Kako neko može da usmeri novu tehnologiju u korist nacionalnih ciljeva (nasuprot partikularističkim) ? 14. Kako možemo da se branimo od mogučeg homogenizirajućeg uticaja nove tehnologije pošto tradicionalnu kulturu mogu da preplave komercijalni, jevtini, tuđi materijali? 15. Šta mi znamo o procesima uticaja sredstava komunikacija? Ova pitanja zaista predstavljaju izazov. Žao mi je što moram da kažem da se u pogledu kako ideja za istraživanje tako i istraživačkih struktura, nismo dobro postavili kako bismo se suočili s ovim izazovom. Istraživanja u sredstvima masovnih komunikacija takođe odražavaju slabosti svojih sastavnih tokova, kao što su sociologija i psihologija. Teorija ne uspeva da drži korak s tehnikom; delanje ide ispred mišljenja; i tendencija da se vrše istraživanja (skoro kao što američki turisti „obrađuju” Pariz ili London) dovela je do sakupljanja podataka рге nego što su problemi dovoljno formulisani. Ova tendencija nije nepovezana sa činjenicom da je veliki deo ispitivanja u oblasti masovnih komunikacija bio motivisan administrativnim, uslužnim ili komercijainim potrebama. U ovoj zemlji svake godine troše se milioni funti za istraživanja. Što se tiče istraživanja u oblasti administracije i komercijale, glavni zahtevi su se odnosili na usko definisanu efikasnost i praktičnost. A ovi zahtevi su bez sumnje uticali na uložene istraživačke napore. Ova vrsta rada - od čega veči deo nikada nije bio štampan ili postao dostupan - teži da bude teoretska, a hipoteze se retko formulišu ili proveravaju. Obično se bave uzimanjem uzoraka, konceptiranjem i opisom više nego analizama. Ovaj pristup je pojedinačan, malo je integracije i naglaska na kontinuitetu. Bez obzira na prirodu društvene pojave koja se posmatra, krajnji nalaz se obično ograničava na

119