RTV Teorija i praksa

Navela sam samo nekoliko najizrazitijih rezultata istraživanja ali je to dovoljno da se uvidi njihov značaj za planiranje i stvaranje programa. Izgleda mi da smo isuviše dugo bili obuzeti brigom o štetnom uticaju televizije (ona svakako može biti štetna, jer oduzima mnogo vremena koje bi se moglo bolje koristiti, jer često pruža stereotipne plitke i jednostrane poglede na život). Ovo se brzo može korigovati pod uslovom da su kompanije spremne da eksperimentišu, da napuste oveštale formule i da investiraju u razvoj intelektualno angažovanijih programa umesto u varijetske programe. Svi koji rade u oblasti lake zabave znaju da uspeh u velikoj meri zavisi od scenarija i dobro izrežirane glume pa se retko komičarima daje prilika da improvizuju. Međutim, improvizacija se upravo traži od naučnika. Često se ozbiljni program sastoji iz razgovora sa nekoliko Ijudi i pokazivanja delova nekog aparata. To nije dovoljno. Veoma je važno pažljivo planirati program, pažljivo proveriti rečnik i najzad pažljivo ga izvesti. Slično je i sa prenošenjem sadržaja dramske radnje. Reditelji i urednici moraju da znaju više o tome kako mladi reaguju na temu drame, na pojedinačne epizode, na glavne ličnosti da bi sve to mogli da prihvate. Istraživanje čini sastavni deo svakog procesa rada. Sve to traži vreme i novac koji se sporo vrača. Sve je to od životnog značaja jer če ono što danas interesuje decu odrediti njihovo interesovanje i ukus kada odrastu. Sami urednici u velikoj meri kroje ukus svoje publike. Na ovom kao i na svim drugim poljima mora se investirati u omladinu. Takav pristup može se ostvariti ako urednici i planeri programa ne misle i ne ponavljaju frazu; ~Mi bismo to vrlo rado uradili ali stvaramo pod velikim pritiskom”. Takvi izgovori bili su dozvoljeni u početku. Sada postoji toliko materijala da bar jedna grupa Ijudi može da se koncentriše na pažljivu obradu i vrednovanje. Industrija koja je stalno u krizi loše je organizovana. Dugoročno planiranje je potrebno. Televizija je i suviše močan medij da bi dozvolila da se o njoj brinemo samo u sadašnjosti. Došlo je vreme kada obuka televizijskih stvaralaca treba da uključi i kurs o takvim aspektima socijalne i razvojne psihologije koji su važni za njihov posao: kako pojedinci zapažaju, kako se formiraju stavovi i kako se oni menjaju, kako se uči. Ova obuka treba da im pruži i uvid u različite vidove istraživanja i neka iskustva iz prve ruke o tome kako

136