RTV Teorija i praksa

se da u Jugoslaviji danas ima ргеко 6 rniliona radio-prijemnika, odnosno jedan prijemnik na oko 3,5 stanovnika. Drugo, radio je kao modernije sredstvo komuniciranja preuzeo već u štampi oformljenu naviku izmene privatnih saopštenja, zahvalnica, umrlica i sl. U pojedinim slučajevima, za aktere komunikacionog čina koji su međusobno prostorno udaljeni,.svaka izmena poruka zamenjuje upučivanje pisama ili telegrama, čime radio kao da preuzima jednu od funkcija PTT opštenja. Treče, sastavni deo sadržaja poruke je određena muzičko tonska ilustracija koja je čini prijemčivijom, efektnijom i ujedno zabavnom. Pretežni deo tih ilustracija je iz obilne produkcije nove narodne muzike koja za svaku priliku, od rođepja do smrti, nudi odgovarajući tekst i pesmu. Time se u ovom komunikacionom činu ostvaruje skoro idealna simbioza sa privatnim potrebama pojedinaca i grupa da javno komuniciraju. Četvrto, ne treba zaboraviti ni činjenicu da su ove emisije za mnoge lokalne radio-stanice značajan izvor sredstava. Zatim, one su u pojedinim slojevima radio-auditorija več zaživele, slušane su i popularne, pa su faktor oponašanja i težnja da se ide u когак s vremenom, dalji izvori podsticaja za njihovo širenje. Svi su ti razlozi doprineli i doprinose pojavi i bujanju emisija tipa Želja... na našem radiju. Oni nam ipak ne ukazuju na najdublje korene, na bazične podsticaje za pojavu, usmerenost i domen tih emisija. Ovi koreni leže u socijalno psihološkom i kulturnom položaju poručilaca i primalaca

140