RTV Teorija i praksa

pomka u njima. Ko su dakle osnovni akteri ovog osobenog komunikacionog čina, kakav je njihov položaj? Rašireno uverenje da su naručioci, kao izvori poruke, i primaoci, kao recipijenti, u emisijama tipa Pozdravi i čestitke pretežno i čak u ogromnoj večini sa sela, nije opravdano. Podaci pomenutog istraživanja u radio-Boru pokazuju da je 47% učesnika u ovim emisijama bilo sa sela a 53% iz grada 1 . Dalja analiza zanimanja ispitanika sa sela pokazala je da čak 27% njih i nisu pravi seljaci, jer su u radnom odnosu, pripadaju dakle kategoriji radnika - „polutana”. Pravih seljaka među ispitanicima bilo je tek 35%. Najbrojniju kategoriju čine članovi radničkih porodica, 44%. Slede zatim sa znatno manjim intenzitetom učešča, penzioneri 6,5%, službenici 5,6%, zanatlije 4,7% itd. Osnovnu socijalnu grupaciju, odakle se regrutuju akteri ovog komunikacionog čina, predstavljaju radnici i seljaci, 79%. Čime se to može objasniti i koja je zajednička osnova njihove izrazite motivisanosti da učestvuju u emisijama Želja...? Detaljniji uvid u socijalno poreklo ispitanika-radnika i članova njihovih porodica pokazuje da su to zapravo predstavnici prvih generacija dojučerašnjih seljaka koji su zahvaćeni prpeesima industrijalizacije i urbanizacije hrlili poslednjih decenija prema gradu 2 . Procenjuje se da 60% stanovnika naših gradova u istočnim delovima Jugoslavije, gde su emisije Želja... i najraširenije, potiču iz sela 3 . Mnogi se autori slažu da ova brojna kategorija našeg gradskog stanovništva još uvek na socijalno-psihološkom i kulturnom planu duboko preživljava posledice ovako

1 Borska opština ima oko 56.000 žitelja od čega 58% živi u gradu, a 42% u selu. Struktura ispitanika po mestu stanovanja je približna ovoj osnovnoj podeli, što pokazuje skoro podjednak interes slušalaca i sela i grada za učešće u emisijama Želja...

2 Dinamiku socijalnih ргоmena pokazuje opadanje poljoprivrednog stanovništva u nas od 75%, pre rata, na 36% poslednjih godina. Za samo 25 godina seljaštvo je smanjeno za 35%. Za slične promene Francuskoj i SAD bilo je potrebno 70 do 120 godina. ~Društveno-politički sistem SFRJ”, grupa autora, Beograd, 1976, str. 181.

3 S.Lukić: Jedan oblik masovne kulture, „Savremenik” 1972, str. 76.

141