RTV Teorija i praksa

naglog, skoro tektonskog socijalnog pomeranja. Izložen dejstvima nove, urbane sredine, u kojoj dominiraju formalizovani i sve više komercijalizovani odnosi, novi gradski stanovnik duboko u svojoj svesti priželjkuje česte idealizovane intime i spontanost sela. Na putu bez uzmaka njemu kao da najviše n'edostaje prisnost rodbinske i susedske atmosfere, gusta mreža neformalnih i svakodnevnih socijalnih kontakata uže zajednice. Okupiran brigom za socijalnim, u prvom redu materijalnim ukorenjenjem, zahvaćen bržim ritmom života i obaveza, dojučerašnji žitelj sela nema mnogo vreraena za sklapanje i održavanje novih socijalnih veza. Teško se prilagođavajuči novim modelima socijalnih odnosa ponekad se inertno vrača zauvek napuštenim, ali oprobanim modelima seoskog, intimno obojenog komuniciranja. Zato i u gradu nastavlja kontakte sa Ijudima iz starog kraja, „zemljacima”, uspostavlja odnose sa sličnima sebi, mada je generalno i odlučno usmeren prema gradu i njegovom načinu života. Vremenom ipak nastaju krupne promene. Posle prvih godina grčevite borbe za gradski asfalt, za hleb, odeču i stan, nastupa period kada novi gradski stanovnik sve izrazitije teži da zadovolji i one svoje, prvenstveno duhovne, potrebe koje je godinama potiskivao. U traganju za odgovarajučim sadržajima nailazi skoro na čistinu. Ono što mu se nudi kao kulturno dobro neretko je preteško za njegov duhovni svet, raspoloživo vreme i sredstva. Njemu je potrebno lakše, prijemčivo i lako „svarljivo” duhovno dobro, nešto kao razbibriga. U tu i tako iskazanu potrebu

142