RTV Teorija i praksa

sredstvima masovnog opštenja, snažno prodiru u selo. Sve je manje tradicionalnih seoskih slava i sabora, a sve više modernizovanih oblika tih zabava. Biraju se seoske lepotice, najlepše čobanice, imitira grad. Pretvaranje seljaka u robne proizvođače upučene na grad, afirmiše tržišna merila vrednosti, komercijalizuje njihove odnose, kida tradicionalne socijalne veze i običaje. Nestaje mimoča seoske prirodne sredine i njena spontanost. Tehnika ulazi na široka vrata sela a oči seljaka sve su više uprte u grad, u njegov stil i način života, njegova kultuma dobra, јег selo više i nije u stanju da stvori nešto originalno svoje. U težnji da se bude moderan a da se ujedno očuvaju i očvrsnu poljuljane porodične i susedske veze, prihvata se učešče u emisijama Želja..., koje su i zabava. Široko se prihvata i nova narodna muzika koja je u stopu pratila promene na selu. Tradicionalna, izvorna muzika više nije funkcionalna. Njena osnova, patrijarhalno selo, razorena je. Radio, kao veoma rašireno sredstvo masovnog komuniciranja na selu, udovoljava ovoj usmerenosti njegovih slušalaca ka novoj narodnoj muzici. Do koje je mere ta usmerenost izražena pokazuje i podatak da 74% slušalaca sa sela traži u svojim pismima RTV Beograd povećanje broja emisija nove narodne muzike. Popularnost radija i ovih emisija na selu je razumljiva јег se ovi sadržaji primaju bez teškoča i uz obavljanje poljoprivređnih radova, što nije moguće sa TV ili štampom. Što se tiče penzionera i zanatlija i njihove motivisanosti da posredstvom radija

144