RTV Teorija i praksa

„Panč”, kolumbijska agencija koja je finansirala i bila producent prvih fudbalskih utakmica, nastavila je da unapređuje prenose sportskih događaja kao što su boks i biciklizam. Bila je producent prve emisije vesti Noticiero Esso (koje je finansirao, kao što se i iz naslova vidi, „Esso Columbia”) i prve kolumbijske „sapunske”, limunada-opere 007 ne odgovara (finansijer „Kolgejt-Palmoliv”). Kada je Đuljermo Leon Valensija (Guilermo Valencia) došao na vlast 1962. godine, Cezar Simons Pardo (Cesar Simmonds Pardo) je naimenovan za direktora Nacionalnog radio i televizijskog instituta i proces institucionalne transformacije je započeo. Dotle je nacionalni televizijski kanal bio pod okriljem Nacionalne radio-stanice. INRAVISION je 1963. godine organizovan kao decentralizovan institut Ministarstva komunikacija. Direktor Viljem Fadul (William Fadul) je u to vreme bio odgovoran za operativnu strukturu Instituta i sistema javnih reklama. Jedan od glavnih razloga za osnivanje INRAVISION je činjenica da se „Panč” udružio sa Liberalnom strankom. (Posle uklanjanja Rohasa stvoren je Nacionalni front koji je administraciju i predsedništvo naizmenično, svake četvrte godine, dodeljivao suparničkim partijama, liberalima i konzervativcima.) Vlada Valensije bila je konzervativna i da bi konkurisala „Panču” stvoren je INRAVISION sa zadatkom da stimuliše programere druge partije, Međutim, rezultat svega bio je saradnja ili neformalno udruženje tri glavna programera, R.T.1., „Panča” i KARAKOLA. Ovo udruženje je nazvano „Pul” i delovalo je u konkurenciji za dozvolu programiranja na nacionalnom kanalu. Kada je 1965. godine raspisan konkurs za drugi kanal, to je u to vreme bio kanal za Bogotu i okolne ravnice, kompletna dozvola je dodeljena Konzueli de Monteho (Consuela de Montejo) koja je prethodno radila na reklamama „Меккап Eriksona” i televizijskim produkcijama za „Panč”. Ona se udružila sa ABC grupom svetske televizije (Worldvisio group) i imala je i novčana i programska sredstva da potisne „Pul”. Kasnije ih je pobedila i u procenjivanju koriščenja severnoameričkih filmskih programa. Teletigre, kako je njen kanal prozvan, kontrolisao je sve reklamno vreme na lokalnom kanalu od 1965. do 1970. godine, sa studijima koji su radili nezavisno od INRAVISION (takođe u saradnji sa ABC). Tokom pet godina, koliko je ona njime upravljala,

57