RTV Teorija i praksa

Frančesko De Domeniko ISTRAŽIVANJA RAI O TV, PORODICI I SOCIJALIZACIJI DECE Istraživanja su pokazala: -da je masovni medij glavni konkurent porodici i školi u pogledu modela ponašanja; područje gde utiče porodica је prilagođavanje društvenom sistemu i ustaljenim vrednostima, dok škola ima uticaja na sferu kulture; ta područja su više autoritama kod dece iz nižih slojeva; TV ima informativnu i obrazovnu funkciju i ne može da nadvlada pravu socijalnu izolaciju. Drugi istraživač je koristio 1000 dečjih sastava. Pokazalo se da je kreativni nivo nizak, a što je dete starije taj nivo je sve niži. Treći je proučavao identifikovanje dece sa licima iz programa; dalja istraživanja su se bavila rečnikom i strukturom rečenice, navikom gledanja TV programa kod članova porodice i odnosom izraeđu onog što pruža TV i kreativne sposobnosti dece. Tom prilikom dobijen je rezultat koji ima metodološki značaj. Jedno istraživanje se bavilo reakcijom dece u odnosu na pamćenje i reprodukciju. Rezultat je bio da se oboje povečavalo sa uzrastom. Jedno istraživanje je proučavalo odnos dete TV reklama, dete kao potrošač. Rezultat je da 80% dece ponavlja refren reklame, 70% fraze, a 60% pokušava da imitira figure iz reklame. 90% dece prepoznaje robu iz reklame, a gotovo 80% želi da je kupi. Zoltan Jakab MAĐARSKA ISTRAŽIVANJA O SOCIJALIZACIJI DECE I OMLADINE POD UTICAJEM TELEVIZIJE U Madarskoj mediji masovne komunikacije igraju važnu ulogu kao faktor socijalizacije mlade generacije, ali ne kao sadržaj socijalizacije. U istraživanju se pošlo od toga da masovni medij može da bude:

-faktor primarne i sekundarne socijalizacije, -sadržaj socijalizacije, -scena gde se odigrava sekundarna socijalizacija. Istraživanje je sprovedeno 1971. godine sa uzrastom 14, 18, 22 godine. Glavno pitanje je bilo: uloga masovnog medija u političkoj socijalizaciji. Ovaj referat je samo isečak iz istraživanja. 1. Upotreba TV kao sadržaja socijalizacije obuhvata: veštinu, rukovanja TV aparatom, iezik TV, izbor i kontrolu gledanja, uključivanje TV u dnevni tok života i rang TV u hijerarhiji aktivnosti. U istraživanju je korišćen lični intervju. 2. Partneri u razgovoru o TV programu. Pretna uzrastu rezultat je ovaj: 79% od 14 god., 54% od 18. i 63% od 22 godine često govore o TV programu, U odbiru partnera pošlo se od pretpostavke: a. da je partner lice koje se nalazi u blizini, b. lice istog stava i mišljenja, c. da je onaj ko više gleda TV više motivisan za razgovor, d. da je partner bliska osoba. Poslednja pretpostavka potvrđena je istraživanjem samo kod dece od 14 godina. Četrnaestogodišnjak preuzima ocenu roditelja, a ne bezuslovno i bliskog prijatelja. Kod osamnaestogodišnjaka mišljenje roditelja ima manji značaj. Uticaj roditelja nižeg obrazovanja završava se srazmerno rano. Smatra se da je proces socijalizacije usmeren prema a ne protiv TV. Treba izbegavati disfunkcionalne fenomene. Kako TV ne može sama da reši sve, u socijalizaciji treba da učestvuju i škola i druge institucije.

65