RTV Teorija i praksa

Marijane Grju-Parč IZVEŠTAJ O ISTRAŽIVANJIMA U IZRAELU I JAPANU O PROCESIMA SOCIJALIZACIJE U PORODICI PUTEM TV Autor je bio posrednik, jer skupu nisu prisustvovali predstavnici ovih zemalja i izveštaj obuhvata ono što je Međunarodnom institutu poznato. U Japanu istraživanja su se bavila pitanjem: zašto deca mnogo gledaju TV i kako to utiče na njihove ostale aktivnosti, posebno na uspeh u školi. Utvrđeno je da TV nema uticaja na stvarno znanje a ni na znanje o aktuelnim događajima, ali ima na informacije o sportu i zabavi. Za Ulicu Sezam kolebali su se da li da je upotrebe za pretškolski program ili kao program za strani jezik. U Izraelu je 1971. sprovedeno istraživanje o psihološkora i vaspitnom uticaju Ulice Sezam na decu od 5, 7 i 8 godina. Najpre je obavljen test inteligencije, a zatim test o razumevanju sadržaja. Posle pet meseci rađen je test o tome koliko su mališani zapamtili Ulicu Sezam. Sproveden je i jedan kontrolni eksperiment, provera, gde su deca bila podeljena u tri grupe: prva je gledala ukupno 8 časova Ulicu Sezam, druga grupa 8 časova pustolovne filmove, a treča grupa ništa. Sa Amerikancima su zajedno radili projekat: „Šta i kako uče deca iz TV vesti?”. Ispitivano je pamćenje pojednosti i stvarnih informacija, pažnja u odnosu na ceo program. Rezultat pokazuje da je bolje upamćeno ono što je ponavljano i što je vezano za emocije. B.Žoel Aluš-Benajun: UTICAJ POKRETNE SLIKE NA DECU I OMLADINU U Francuskoj postoji brojna literatura pa je autor za članak odabrao samo radove između 1970. i 1975. godine.

Uvodno daje pregled jednog istraživanja na temu „Publika i XV”. Utvrđena je materijalna, rekreativna i konotativna funkcija TV i to je čini globalnim kulturnim objektom, nezavisnim od ličnog, direktnog odnosa gledalaca prema raeđiju. Iz afektivne i intelektualne karakteristike TV izvodi se sledeća tipologija gledalaca: gledalac sa pozitivnim afektivnim odnosom prema TV (a visokog nivoa obrazovanja) zabavlja se i selektivan je; gledalac sa negativnim afektivnim odnosom, selektivan je ali odbojan; gledalac malog obrazovnog nivoa ceni TV, nije selektivan i veliki je konzument. Sprovedena su dva dodatna istraživanja: jedno o najavljivanju emisija koje je trajalo nedelju dana; utvrđeno je da se na najavljivanje potroši do 25% vremena emisije. Drugo se odnosilo na komentare štampe o TV i nađeno je da je u 8 listova, od kojih se pet rastura u celoj Francuskoj, 4% prostora posvećeno televiziji. Ostali radovi dele se na one koji istražuju u oblasti pedagogije i one koji se bave teraama van peđagogije. Eksperimenti iz oblasti pedagogije Eksperiment u Klermon-Feranu sproveden 1972. godine, odnosio se na sva audiovizuelna sredstva i obuhvatio oko 1000 škola. To jc bio totalni eksperiment. Učestvovali su školski radio i TV, prosvetne vlasti, novine. Pre programa đaci su dobili propratni materijal. Cilj eksperimenta bio je da zainteresuje prosvetne radnike za TV. Program je pratilo 70% učenika od б do 11 godina. Temc su odgovarale prilikama iz tog okruga. Konstatovano je da bolje poznavanje okoline utiče na „socijalno uklapanje”. Beležene su izjave đaka, a đaci su morali da razrade pojedine teme, Sledeće istraživanje je opet jedna škola visokog nivoa opremljenosti tako da đaci rnogu i samostalno da rade pa je i izrađena takva metodika nastave. A postoji i priručni materijal. Uzrast je od 11 do 15 godina. Vršen je i eksperiment sa nastavom o TV. Sastojao se iz četiri faze:

66