RTV Teorija i praksa

kopiranjem prirode. Pisano obaveštenje nastojalo je da stekne dve duše: jednu, književnnog teksta, drugu, biltena. Jedna je bila upućena prema knjizi, druga prema neposrednoj potrošnji. ULAZAK RADIJA I TV U NAŠ ŽIVOT Slika društva počela je da se menja u trenutku kad se začuo glas sa radija. Taj glas je nečuveno brz, goni, tera da se sve uradi tog istog trenutka, tvori „masu” sa drugim sredstvima saopštavanja, tehnički olakšava saopštavanje i saznanje. Ritual čitanja koji zahteva usredsređenost misli i tišinu, glasom sa radija već je narušen. Polazeći od pojave radija, može se govoriti o sredstvima „masovne komunikacije”. „Ometanje” je nova pojava. Do nje nije došlo samo zbog toga što se odjednom pojavilo tako mnogo zvučnih izvora. Ono je pre posledica prisnog odnosa sa sadašnjošču, koji, kao kakav most, gradi radio. Dolazi do direktnog prenosa događaja u trenutku kada se on javi. Prostor sadašnjosti se proširuje i svom težinom počinje da nas pritiskuje prinuda da se neposredno suočavamo sa sadašnjošću, da uz nju prosto prionemo. Prvi put u istoriji Ijudskog društva briše se granica između „рге”, „sada” i „posle”. Oblast „sada” dobija na težini, prostorno se proširuje. Ta promena se mora odraziti na pamćenje kao i na maštu, jer se menja slika „рге” i „posle”, što znači da se dira u najosetljivije strane u ravnoteži pojedinca i društva. Ali radio nema lice i nema oči, i to je značajno ograničenje u njegovoj moći potvrđivanja. Narod je najmanje naviknut na pismeno saopštavanje, nešto više na usmeno, a najviše na vizuelno. Na tom poslednjem nivou padaju sve klasne barijere (iako ostaju različita pravila tumačenja i konteksti u koje će biti uklopljen odlomak vizuelne komunikacije). Primećeno je da se ponovo počeo pridavati značaj radiju u zemljama kao što je Amerika koje su način informisanja televizijskim putem podigle na najviši stepen. A to se dešava upravo pošto je, pod snažnim uticajem vizuelnog načina saopštavanja, srušena svaka preostala prcpreka saopštavanja razumevanja, i radio može da deluje uzimajući u obzir čvrsto ukorenjenu naviku slušalaca da dovode u vezu glas i zvuk sa privremeno odsutnom slikom. Naročito kad su u pitanju

71