RTV Teorija i praksa

nada u razvoi i očekivanje toga razvoja, nada u razvoj koji može da zakasni, ali koji će naglo buknuti kao plamen, ne može se nikad porediti sa nekim stremljenjima, strahovanjima i obečanjima popularne tehnologije i senzacionalistike koja nas samo mogu vuči unazad. Naprotiv, rai se zalažemo za korenite promene osnovnih i tako osetljivih zona egzistencije koje su u intimnoj vezi sa najskrovitijim delovima Ijudskog života, u trenutku u koji übrajamo i ovaj, kad istražujemo novine u društvu. Cela kulturna tradicija koju smo nasledili pokazuje nam liniju u kojoj se samoča i „intimnost privatnog života” javljaju kao posledica velikog preimučstva, dok nas „javnost života” i publicitet vuku nadole u tolikoj meri da je rob, na primer, prisustvovao gospodarevom vršljanju u svojoj sopstvenoj bračnoj postelji. Rađa se poetika i estetika čovekovog doma. Vrednost toga doma ostaje netaknuta sve do industrijske revolucije i do revolucije sredstava masovne komunikacije. Osetljivi aparat komunikacije obara prepreke koje predstavljaju kučni zidovi. Tako se javlja jedna dvoznačna pojava: oslobađanje (ruše se zidovi porodične izdvojenosti koja je značila i zatvaranje, despotizam, predrasudu), a istovremeno i otuđenje (lični i grupni identitet postaje nešto fluidno, neodređeno, dobija promenljiva obeležja novog kosmopolitizma), ujednačenost (svi znaju isto, istovremeno govore istim jezikom) i nova teritorijalnost (slobodna ali i nestvarna) sa lancem društvenih i psihičkih posledica. Problem je u suočavanju „nelagodnosti od sađašnjosti” sa mogučnošču preživljavanja stvaralaštva. Tradicija ukazuje na čvrst odnos između stvaralaštva i pojedinca i između pojedinca i samoče. Pa ipak, postojale su čitave faze Ijudskog razvoja u kojem je stvaralaštvo bilo pojava kolektivne proizvodnje. U takvo stvaralaštvo delimično možemo übrojati Proročanstva i kulturu Biblije, i to njen starozavetni deo, Kineska kulturna revolucija i društveni model koji se nastoji ostvariti u toj zemlji, izgleda da su usmereni činom organizacije koji prethodi tehnološkoj opaisnosti, kolektivnom stvaralaštvu i odricanju od usamljenosti i individualnog stvaralaštva na koje upućuje tradicija. No, u svim tim slučajevima primečuje se odsustvo kosmopolitske crte. Grupa je veoma jedinstvena, što znači da su zatvorene granice moralnog, psihološkog ili fizičkog života.

75