RTV Teorija i praksa

ŠTA SU TO SREDSTVA „STVARALAČKE DELATNOSTI” Na drugom mestu sam pokušao da pokažem kako su priiike koje su stvorila neumorna sredstva vizuelne komunikacije, uticale na promenu Ijudskih odnosa i načina učestvovanja u političkom životu pošto je zamišljeni prostor viđenja često zamenjivan stvarnim prostorom političke intervencije. Ovde se suočavamo s problemom da li na otvorenom ekranu postoji mogućnost „stvaranja”, pozivajuči se uopšteno na celokupnu delatnost koja mora da pati od neprestanih šumova vizuelne komunikacije čak i onda kad je ta delatnost nepotpuna i nesavršena kao u Italiji. Nesumnjivo, u oblasti naracije, došlo je do osetnog pada aktivnosti. Ona se teško može vratiti u okvire koje joj je nametnula tradicija. Opadanje pisanja priče izglcda da se proširilo sa pisane stranice i na „vizuelnu naraciju”. Ništa manje od romana, film oseča navalu „pravog” i onog što samo izgleda „pravo”. Pri tome ukazuje na tri pravca spasonosnog bekstva: na Nemoguće, na Neprikazivo i na Bekstvo. Nemoguće na filmu je krajnja profinjenost izražajnog sredstva do osetljivih i meritornih stepena do kojih su se vinuli Bergman i Antonioni. Neprikazivo na filmu je „erotsko” i „besramno”. Ovu reč upotrebljavamo kao etiketu uzimajući je iz svakodnevnog jezika i ovom prilikom, ne proveravajući da li joj je smisao pravilan i odgovarajući. Ona teži da se razvije kao krajnost koja prelazi prosek „pravog i istinitog” koji su ■ utvrdila sredstva vizuelne komunikacije. Bekstvo od stvarnosti na filmu, odražava se u igri, u filmu-igri (od „špageti-vestema” do komike) koji deluje kao farsa iako se u njemu predstavlja i „опо pravo”. Naravno, postoje bezbrojne varijacije formule, uključujući roman i film koji poprime oblik dokumenta da bi ga prihvatili gledaoci navikli na prikazivanje istinite svakodnevice. Mnogi filmovi usvajaju tehnniku dokumentarnih filmova i žele da ostave utisak da su zaista snimani u stvarnosti, i to iz najboljih pobuda a i sa odličnim rezultatima. Svakako nije slučajno što se u svim društvenim i kultumim oblastima sa razgranatom mrežom sredstava vizuelne komunikacije, počeo na širokom plamu da razvija rad na izučavanju jezika, reči, znakova i značenja (od lingvistike.do semiotike). Tom naučnom aktivnošću se, po svemu sudeći.

77