RTV Teorija i praksa

izgubljeno vreme. Subotom i nedeljom čovek je oslobođen aktivnosti koje su mu imperativ za osnov životne egzistencije. Zalazi i u dokolicu. A dokolica je mentalni i duhovni stav i nikako se ne može poistovetiti sa besposlenošću. Slušaoci su, dakle, na izvestan način, opušteni. Oni su dvostruko duže slobodni, imaju manje svakodnevnih briga. Duže nego radnim danima prate radio-program koncentrisanom ali i nekoncentrisanom pažnjom. Nekoncentrisano se obično prati muzika koja u kući služi samo kao zvučni dekor. Muzike ima dovoljno na svim talasima. Međutim, dobar prijemčiv govor između muzičkih numera može da privuče veću pažnju. To je šansa da se izmeni jednoličnost izazvana kontinuiranim nizom čisto muzičkih emisija, da radio šire otvori pogled u svet, a ne da ga upravlja sarno u pravcu koncertantnog podijuma. Ako na programu imamo samo muziku, po sat-dva, kao što to radi ogromna većina stanica, naročito one male, onda je sigurno da će ogroman broj slušalaca preći na talas koji mu daje muziku po ličnom ukusu. Lokalni radio je uglavnom nekontrolisanom stihijom, baš muzičkim sadržinama našao sebi slušaoce, A veće radio-stanice odnele su prevagu, ipak, u vremenima kada su na programu emisije magazinskog tipa. I sada kada je jasno gde leži moč okupljanja velikog auditorijuma, koje su i kakve emisije u stanju da pridobiju veliki broj slušalaca, velike stanice sa takvim iskustvima ne manipul šu, ne nastoje da ih iskoriste. Sugerirani programski novi poduhvat, moderna koncepcija stvaranja dinamičnog informativnog programa u okviru magazinskih emisija ili povećanje broja magazinskih emisija kombinovanih sa informativno-obrazovnim i zabavnim sadržinama, znači istovremeno još dosledniju orijentaciju programa prema posebnim potrebama i mogučnostima auditorijuma, Slušalac oseča potrebu za stalno dežurnim radiom, želi da zna kada je negde zemljotres, poplava, puč, kada nailazi oluja ili magla. Treba, dakle, i ne samo u nekim emisijama, slušaocima stalno ugađati, pogađati njihove želje. Jer, u pogledu količine dobrog sadržaja, naročito informativnog ili zabavnog, uopšte ne postoji opasnost od zasićenosti u radio-programima. Zasićenost je evidentna zbog zastarelih formi i neprivlačnih sadržina. Za vreme vikenda treba iskoristiti slobodno vreme koje nije malo, naročito kod Ijudi u manjim gradovima i selima gde nema razonoda kao u velikim gradovima. Bežeći od dosade i samoče Ijudi, zahvaljujuči radiju, mogu u svakom trenutku da budu u svakom delu sveta, naravno, ako je program radija spreman da im ponudi tako nešlo.

82]