RTV Teorija i praksa

Kod nas postoji čudan običaj da u vreme godišnjih odmora skraćujemo emisije magazinskog tipa, umesto da ostanu bar istog trajanja ili da ih čak produžimo! U letnjem periođu Ijudi imaju više mogučnosti da u prirođi slušaju radio nego da gledaju televiziju. A mi smo tad siromašniji u sadržinama koje nudimo. Ukratko, mi se programski ne prilagođavamo dovoljno sve više rastućim modernim navikama naših Ijudi, рге svega turizmu. Ne idemo u korak sa potrebama slušalaca. Svuda se menja stil življenja. Menjaju se svakodnevne navike. Imperativ je, dakle, da i naše programske sheme menjamo u tom smislu. Ne ostaje ništa drugo nego da, naročito u dane vikenda, informativni sadržaji na radiju dobiju još modernije oblike i ritmove i da se emituju ne samo posebno, nego i da se interpoliraju u moderno koncipirane govorno-muzičke blokove. Treba se držati bitne karakteristike delovanja radija na slušaoce - a to su stroga aktuelnost, prisutnost događaju koji je u toku, direktan radio-prenos i slično, sve što osnažuje utisak autentičnosti. Slušaoci čekaju takve emisije s razumljivim nestrpljenjem, pa čak i sa mnogo premijerne uzbuđenosti. Eventualno nezadovoljstvo emisijom koja je u toku üblažuje se izvesnom nadom da če sledeča emisija ili sledeći blok na istom talasu biti bolji, naravno ukoliko je karakter naredne emisije takav da može na slušaoce delovati rekreativno ili relaksirajuče. Dejstvo jedne emisije zavisi i od one koja joj prethodi i od one koja joj sledi, Utisak o programu jedne radio-stanice zavisi i od tempa. A karakteri naših emisija su tako različiti da neke deluju kao pauze u programu. Kod površnog slušanja programa, emisije, koje u podsvesti podsećaju na pauzu i teku umrtvljenim ritmom, sigumo proizvode na slušaoce određeno psihološko dejstvo. Takvi „predasi” imaju razumljivo loše efekte: gašenje radio-prijemnika ili prelazak na drugu talasnu dužinu. Ništa lakše nego izgubiti slušaoce. Teško ih je zadržati, a najteže okupiti! Kako se približiti okupljenim slušaocima za vreme vikenda, šta im pružiti? Pre svega valja konstatovati da nema oštre granice između informacije i zabave. Ako je za jednog slušaoca nešto informativno za drugog to može da bude zabavno i obrnuto. Moderan čovek hoće sve i hoće odmah. On nema vremena ni volje da čeka. U borbi za opstanak taj čovck je, ipak, razmažen. Juče, za njega je već prošlost. Impulsi novih informacija zatrpavaju ga iz minuta u minut. Sadašnjost je jedina izvesnost, a sutra ko zna šta - negde rat, ncgde mir,

1«з