RTV Teorija i praksa

poplava, zemljotres, ili kakva nova igra, nova senzacija. Niko nema vremena da čeka. I ta luda želja, gotovo opsesija modemog sveta, ta trka za obaveštenošću je i najveća šansa radija. Čak i televizija je spora u reagovanju, štampa još sporija. Glas stiže najbrže, najdalje - dobar i zao gias. Bitna je osnovna orijentacija na trenutne događaje kojih itekako ima i u dane vikenda, ali ih mi ne pratimo orgamzovano i sistematski (kao da je život stao ako nema konferencija). Važno je slušaocima ponuditi sasvim aktuelne informacije bez obzira o kojoj se oblasti radi. Najbolje je direktno prenositi, a efektna su i kratka ukijučenja. Mogu se emitovati i edukativni aktuelni prilozi koji su vezani za svakodnevni život i potrebe našeg čoveka. O neutoljivoj žeđi slušalaca za zabavom i razonodom, posebno za humorom, nećemo ni govoriti. Slušaoci vole da osete brigu redakcije o njima. Takođe, radije prate emisije i programe koji su lišeni šablona i stereotipnosti. I u magazinskim emisijama mora se stalno nešto menjati. To nužno nameće proširenje izvora napajanja različitim materijalima Najšira lepeza u pogledu snabdevanja upućuje, ne samo na veći broj saradnika iz kuće i spoljnih saradnika, nego i na sistematskije korišćenje materijala iz televizijskih emisija, iz programa većih rađio-stanica, iz inostranih radio-programa, uspeli inserti, reprizni minuti ili efektni delić neke radio-emisije koja tek predstoji, zatim materijali iz dragf cenih fondova kao što su tonski arhivi, dokumentacije, bibiioteke itd. Dobar insert treba bar dva puta da se čuje, jer je celishodno i u programskom smislu racionalnog korišćenja materijala i u pogledu sve veče potrebe za štednjom. Želimo da razbijemo 5 jednu zabludu. Mnogi misle da zbog dužine magazinskih emisija autori priloga imaju šanse i da treba da se raspišu nadugačko. Smatraju, naime, da se u magazinskoj emisiji može menjati kriterijum u pogleđu dužine priloga. Neshvatanje da svi prilozi moraju da budu kratki i jasni dovodi često do neželjenih nesporazuma između reportera i uredika. Može se verovati samo u vrednost kratkog i jezgrovitog. Sažetost predstavlja i oblik savremene učtivosti. Lakonsko saopštavanje telegrafskim i razumljivim stilom i jezikam, gotovo kao u kakvoj enciklopediji, zakon je govora na radiju. Postoji još jedan malo priznat i još uvek nedovoljno poznat zakon radija. Porastom kvaliteta magazinske emisije i povećanjem slušanosti paralelno joj narastaju latentne

84