RTV Teorija i praksa

direktnijim sredstvima kontrole. Industrijska preduzeća ne primoravaju više decu od osam godina da rade 14 aati dnevno, ona se radije lansiraju kroz razrađene programe o .public relations’(...) Ekonomska moč je izgleda smanjila direktnu eksploataciju i okrenula se prema jednoj suptilnijoj, psihološkoj eksploataciji koja se uglavnom vrši širenjem propagande preko sredstava masovnih komunikacija,” Lazarsfeld dalje nastavlja svoju analizu uzroka zabrinutosti u vezi sa močima sredstava za masovnu komunikaciju navodeći uticaje koje mass media imaju na kulturu naroda i estetski ukus slušalaca: „Smatra se da što je veči broj slušalaca, to se nivo ukusa više kvari. I postoji strah da se mass media ne potčine tom vulgarizovanom ukusu doprinoseći na taj način brzom opadanju svog ukusa”. Mass media učvrščuju prestiž, a mogu čak i da stvore prestiž jednoj osobi jer pokazuju njen status i položaj. Biti poznat iz štampe, sa radija, televizije, iz dnevnika, dokazuje da je čovek uspeo, da je dovoljno važan pošto je izdvojen i odabran iz ogromnih i anonimnih masa, dokazuje da je njegovo ponašanje, njegov stav, njegov način mišljenja dovoljno važan i reprezentativan kao podsticaj za interesovanje i pažnju puhlike. Lazarsfeld smatra da je to vrednovanje putem mass media, koje može da se primeni na jednoj ličnosti kao i na jednoj činjenici ili događaju, utemeljeno u sredstvima masovne komunikacije. „Štampa i radio iznose publici poznate devijacije i po pravilu to iznošenje izaziva donekle reakciju publike protiv tih devijacija koje su do tada bile tolerisane. Mass media mogu na primer, da izazovu rasnu diskriminaciju, skrečući pažnju publici na neslaganje tih metoda sa normama ne-diskriminacije. Ponekad čak, mass media mogu da izvrgnu to izlaganje činjenica u pravi ,krstaški rat’.” Ljudi koji upravljaju masovnim sredstvima priznaju funkciju ozakonjenja statusa i potvrđivaja društvenih normi. Kao i različiti mehanizmi, te funkcije se primenjuju u različitim formama čije poznavanje može da se iskoristi za posebne ili opšte interese. Lazarsfeld objašnjava zatim ono što se zove „narkotičnom disfunkcijom mass media”. „Disfunkcija”, kaže on, „јег nije u interesu modernog društva da ima velike mase Ijudi koje su nezainteresovane i politički apatične.”

89