RTV Teorija i praksa

2 ibid.

3 Tako će Hajdegerova (Martin Heidegger) glosa da je umetnost u-delo-postavljanje istine („Die Idee in das Werk stellen”) imati direktni anti-meta-fizički smisao uspostavljenog („Ins Werk der Idee hergestellt”) i utvrđenog, te će se „utvrđenost (Festgestelltsein) istine u lik (Gestalt)” označiti kao utvrđenost istine u događaj.

sveobuhvatna svest „jednovremenih, simultanih zbivanja u totalnom polju istovremenih odnosa”, koja razbija „njutonovski vizuelni prostor kao puku apstraktnu iluziju odvojenu od ču!a pipanja” 2 . Ta nova svest i u estetskom pogledu postuliraće niz novih pretpostavki vezanih za atribucije strujičnosti a to su; a) taktilnost, tj. približavanje a ne udaljavanje od predmetnog, i b) koje konzekventno proizlazi kao in-pozicija, suprotna transpoziciji i transponovanom kao princip imponovanog i imponovanosti, što če reči biti u samom životu i staviti akcent na sam život i neposredno životno. 3 Odnos je u suštini reverzibilan, efekt naizgled jednak, postupak preobračen od „prebačenog" kod transponovanog, u „übačeno” pri imponovanom. Očito je da su dva izrazita reprezentanta jednog i drugog odnosa film i televizija. Dok film označava najviši uspon i tačku one estetske pozicije koja je u estetskim fenomenima umetničkih dela različitih umetničkih vrsta zahvatala samo parcijalne momente od zvuka, crteža, boje, mase, volumena, lika, vremena, analize pokreta itd., televizija svojom elektrosveobuhvatnošču čini predmetom sveukupnost svega postojećeg pa i same predmete svih tih pretpostavljenih umetnosti, tako da se širina „događaja” za televiziju proširuje. Ona će svojom specifičnošču strujičnog biti u direktnijem i neposrednijem kontaktu i odnosu, a svojom karakteristikom sveobuhvatnog jedan novi mozaički fenomen, upravo elektro-mozaički tip estetskog fenomena.

102