RTV Teorija i praksa

4 Sličan balast iluzije-deziluzije, koje je svojim savršenstvima odnegovao film, bio je smetnja i u percepciji jednog od najepohalnijih događaja stoleća - spuštanja na Mesec. To je slično fenomenu „nevernih Toma" kada su neki sumnjali nije ii to samo uspela varka nekog prenosa iz Teksasa. Sličan, ali suprotan psihološki i medijumski slučaj bio je sa radiofoničnim Ratom svetova Orsona Velsa.

Nije teško pretpostaviti zašto je izabran ovaj primer za poređenja. Uzmimo da je televizija intervenisala u tom događaju. Isti događaj, pod istim uslovima televizija bi prenela neposredno, sa lica mesta i uživo (stav 1), dok je film taj događaj pružio doduše takođe sa lica mesta ali sa trake (stav 2). Nema sumnje da događaj u televizijskoj intervenciji i imposturi, inpoziciji dobija na snazi kao dokument a njegova autentičnost „uživo” biče krajnjeg stepena, u svakom slučajune manje važnu razliku imače od one ~sa trake” nad kojom postoji sumnja u mogučnost da stvar nije eventualno aranžimna, jednostavnije rečeno nameštena. 4 Kada bi taj događaj bio dramski rekonstruisan, igran i televizijski snimljen, pa kasnije sa trake emitovan, ne bi se razlikovao od filmski snimljenog sem tehničke elaboracije. Bilo bi to jedno istovetno prezentiranje ~sa trake” i ~iz studija” ili nekog drugog odabranog mesta, kao kod filma (stav 3). Ovde se televizija goto/o ništa ili sasvim malo razlikuje od filmi. Bila bi to TV sa trake ili snimljena telerizija. Postoji još jedna mogučnost koja je bliža ranijim medijima nego televiziji. Ona je u ve( pominjanom aranžiranju hepeninga i njegovom smeštanju u studio (obično i vennom literarno-pozorišnih i scenskomtzičkih provenijencija), ali televizijski pnnošenih „uživo”, dakle iz studija - u živo (stav 4). Naizad jedan hibrid i kombinaciju namdenih 'stavova predstavljače televizijsko pršustvovanje autentičnom, nearanžiranom

104