RTV Teorija i praksa

tokom ovih 30 godina posle oslobođenja ona tu svoju savremenu funkciju nije ispunjavala, ili je nije ispunjavala na zadovoljavajuči način, i u pravom trenutku, ona nikada i nije mogla dostiči puni stepen savremenosti. Tj. nije mogla pratiti svoje vreme, več je najčešče bežala u drugo vreme ili alegorije tak° da se kod nas uvrežila jadikovka: „Dosta ezopovskog jezika, dosta prenosnih oblika, dajte nam savremenu dramu l ” ih; „Hočemo savremen problem!” i sl„ da bismo dramatičare podstakli ih nagnali da obrate pažnju na događaje u kojima zive. Iz raznorodnih razloga (često nimalo naivnih), drama ovome zahtevu nije mogla da udovolji, pored jednog našeg pnrodnog pomanjkanja sposobnosti (ili talenta) za dijaloško pisanje, odnosno za dramatsko iskazivanje. Konačno, pošto su najsloženije dileme i problemi društva prebrođeni, o kojima se P°često moralo čutati, stigli smo u tzv. mirnodopski period zivota, koji nosi svoju posebnu složenost, i istovremeno u Penod razvoja našeg društva kada se problemi toga društva mogu slobodno izražavati. Ovoga puta se, dakle, poklopio zahtev i očekivanja sa mogučnošču da se jedan problem adekvatno izrazi u dramskoj formi. To je suština pojma ! savremeno. Porodična drama se, svakako, ispoljava u raznolikim vidovima. Postoji sužena porodična drama, svedena na bračni par, u kojoj su supruzi, muž i žena, glavni akteri radnje. Njihova drarna, najčešće, nastaje uplitanjem u njihov život raznih drugih osoba (roditelja, bivših partnera i dr.) i to je najjednostavniji i često najzanimljiviji vid ove drame. (Odavde ' treb „ a lzuzetl dr » tzv. „klasičnog trougla”, u kojoj pored 1 ™ uza 1 zene P° st °ji »treći" - Ijubavnik ili Ijubavnica, jer je ova J dra i m | a :.P° Zna ta P°d nazivom „Ijubavna drarna”, istovremeno i ] " a i aksi Vld drarne > ma<da z a publiku često najzanimljiviji.) Mgne porodične drame potom dobijaju najraznovrsnije / vidove, dok se na drugom kraju luka ne ispolje kao prave i q Pune porodične drame čiju srž čine sukobi između roditelja i D dece. Pocev od potrebe da se muž oslobodi stega i jednoličnosti J sređenog i dobrosituiranog bračnog života i da pođe slobodno sza svopm istmskim osećanjima, što često sustiže muškarce u nnjihovo) punoj zrelosti oko 40. godine, kao u drami AAleksandra Tišme Od 5 do 7, ili pak da se neusaglašenost maravi i nivoa pnvrženosti razreši u sebi približnijoj zajednici u drami B o) ane Andrič i Živojina Pavloviča Običan živoi -dok se na drugom kraju zamišljenog luka (porodične drame) ’ >rae ispolje kao prave, pune porodične drame, čiju sadržinu čine

107