RTV Teorija i praksa

polako širi; postaje obuhvatnije. Obuhvatnije na svim nivoima i obuhvatnije u vremenskom i prostomom smislu. Mi danas daleko više razumemo izvesne pojave koje smo nekad neopozivo osuđivali. I mi danas imamo više razumevanja za pojedince i slučajeve koje smo nekad - apostrofirali ili i isključivali iz svoje sredine. Sve više priznajemo ono večno Ijudsko, ono nepromenljivo u Ijudskoj prirodi. Sve više uviđamo da je mnogim događajima uzrok čovek po sebi, takav kakav jeste, a ne isključivo društveno stanje ili sredina, (Revolucije i promene su samo put ka samome - čoveku.) I to saznanje je posledica mimijeg toka ili rairnog toka u koji je zaplivalo društvo u celini. Mi se nalazimo u tzv. mimodopskom vremenu. Humanizam i politika se često razilaze. Svrha je humanizma što potpunije i čak integralno razumevanje čoveka, dakle jedan konstantan napor da se čovek shvati i opravda, dok je politika način toga istog čoveka da svakodnevno opstoji i živi. Zastoji i teškoće humanizma su upravo u tome što je jedan isti ovaj čovek što svet hoče da humanizuje, da opravda i sebe do kraja razume - i ovaj što hoće da ga ograniči, usmeri u jednom pravcu, osudi, kazni i svede na predmet Covek je i humanista i političar; zato je on taj koji u isto vreme i širi i ograničava, i otvara i zatvara probleme. Svet živi u vreme kad su se stekia i sučelila najteža manipulisanja čovekom kao društvenim bićem i največa i najžešča nastojanja da se shvati i oslobodi kao pojedinac. Politika je i u ovome veku išla do uništenja čoveka nastoječi da uništi njegovu iskonsku nepomirljivost sa svim što ga ograničava, a nauka je u isto vreme nalazila opravdanja i za najraračnije njegove postupke. Pošto je čitava Evropa duboko zakoračila u mirnodopski period, problemi istine o čoveku i česta suočavanja sa neshvatljivošču njegove prirode (pa i monstruoznošču), sve više nalaze izvesnog razumevanja (i čak izvesnog saosečanja) kod širih društvenih zajednica, te su u mnogim zemljama ukinute smrtne kazne a kod nas su najteže kazne znatno üblažene, što upućuje na to da se več i sam zakonodavac dakle ono političko čovekovo biće - okrenulo ka dubljem razumevanju dojuče nerazumljivom Ijudskom postupku. Nerazumljiv Ijudski postupak kao da više ne postoji. Ne samo nauka ili širi krug humanista več i običan čovek sve više razume čak i zločinački poriv čovekov, što samo znači da je društvo prekoračilo neke prepreke, „nepremostive”, idući u susret potpunoj istini o čoveku i njegovoj pravoj prirodi.

110