RTV Teorija i praksa

polazeći upravo od realnih procesa u koje se utapaju i od realnih interesa koje predstavljaju. Evo, dakle, jedne opšte težnje - uostalom poznate - na koju se, čini mi se, može računati ~u cilju favorizovanja i ustanovljavanja zajedničkih prostora slobode” i razrade jedne ispravne dijalektike između decentralizma i unifikacije, da bi se ustanovio „nekakav pluralizam” izvrtanjem koncepcija određenog tela koji nije predodređen da stvara u nedogled nešto što več postoji, več naprotiv, da bude sam instrument u procesu menjanja. To je perspektiva u kojoj bi bilo mogučno, čini mi se, pozitivno i korektno osnovati monopol kao „javnu službu”, precizno usmeriti okolnosti koje ograničavaju pravo protiv inicijativa koje teže ka profitu (stalna i nepogrešiva težnja ka oligopolizmu), iznači neki put za ostvarivanje „prava ulaza” kao opšteg modaliteta, a ne kao slučajnog prava na koriščenje prostora manje ili više ograničenih, najzad, i nadoknaditi takođe i neke od lokalnih demokratskih inicijativa, nastalih u ovo vreme. Je li to teško? Bez sumnje, i to veoma. Ali može da potkrepi činjenicu da nivo tehnološkog razvoja dopušta veoma širok dijapazon iskustva i da inicijative i eksperimenti sa kojima je pokušavano za ovih poslednjih šest godina, pokazali su, svi, kakvo bogatstvo mašte u predlozima več postoji u stvarnosti. Pokušajmo, još jedanput da napravimo analizu i debatu: kao što je govorio Marks, u društvenoj stvarnosti postavljaju se uvek samo oni problemi koji se mogu rešiti. Prevela sa italijanskog Gordana Kolenc

117