RTV Teorija i praksa

takozvana Dozvola za rad obema kompanijama, vodi se debata o njihovom radu i određuje kako će dalje raditi. Najbitnije odluke o britanskoj televiziji donete su u takvim prilikama i na predlog specijalnih komiteta koje je imenovao Parlament. To se odnosi na zasnivanje, i kasnije rušenje monopola BBC, zabranu ekonomske propagande na BBC, uvođenje novih oblika kontrole javnosti nad radio-televizijskim kompanijama. Od 1949. godine odlučeno je da pored generalnog direktora BBC politiku usmerava i Veće upravljača (Board of Governors). Kao i generalnog direktora, članove veča imenuje Parlament. Isti princip prihvačen je i u ITV od njenog osnivanja 1954. godine. Zadatak veća je da brine o strategiji programa, i da unutar kompanije štite ono što bi se moglo definisati kao „interesi javnosti”. Za svakodnevno delovanje televizije odgovorni su generalni direktori. Međutim, postoji određeno nezadovoljstvo ovakvim načinom javne kontrole rada televizijskih kompanija. Istraživači ističu da su članovi veča slabije upućeni u probleme rada i rukovođenja u ovim složenim sistemima pa se oslanjaju na mišljenja stručnjaka unutar kompanija. Razumljivo, tu se kriju mogučnosti manipulisanja večem. Članovi veća su ličnosti iz kulturnog i javnog života, ali različitih političkih opredeijenja, pa su njihove nesaglasnosti takođe moguće. Konačno, odluke koje donesu i celokupan rad, ne stavljaju na uvid javnosti, tako da širi krugovi nemaju ni dovoljno uvida u stvaranje politike televizijskog medija, niti uticaja na nju. Do sedamdesetih godina postojalo je prećutno pravilo da se za generalne direktore televizijskih kompanija ne imenuju ličnosti čija su politička opredeljenja javno poznata. Međutim, ovaj „džentlmenski sporazum” je raskinut pa je sigurno đa če svaka partija na vlasti danas na to mesto postaviti uglednu ličnost sopstvenih političkih boja i opredeljenja. U duhu preporuke komisije Parlamenta još iz 1926. godine (Krafordov komitet) - u programima BBC zabranjena je bilo kakva ekonomsko-propagandna delatnost. To je u skladu sa stavom da „javnoj službi” najviše odgovara finansiranje na bazi pretplate kao jedinom izvoru prihođa. Ova zabrana reklamnih sadržaja i danas važi za radio-televizijske programe BBC. Izuzeci su samo propagandne poruke po nalogu vlade u nacionalnim kampanjama od posebnog značaja (kao što je bilo prilikom krize u snabdevanju naftom - „štedi energiju” i sl). Nasuprot tome, kao što je rečeno, ITV je i nastala iz težnje

139