RTV Teorija i praksa

INTERVJU

Beogradski reditelj SAVA MRMAK u režiji TV drama redovno primenjuje elektronske kamere. Režirajuči mnoge TV drame, a naročito dramu Operacija, ostvario je izuzetna rešenja elektronskom tehnologijom. Dobitnik je godišnje nagrade TV kritičara za najbolju TV režiju u 1976/77. godini za ciklus Vreme zločina. Zbog toga je u našoj Redakciji i održan razgovor koji sledi.

- Radi širenja ali i uopštavanja televizijske prakse bilo bi od interesa za naše čitaoce da saznaju kako, druže Mrmak, kreiraš TV drame van televizijskih studija? SAVA MRMAK: Razvoj tehnoloških metoda televizije predstavlja jedno izuzetno izazovno polje za sve nas koji stvaramo na televiziji več skoro dve decenije. Na terenu igranog programa su posebno zanimljiviji problemi. Do sada smo uglavnom imali dva tehnološka metoda. Ili se igrani program - tu mislim prevashodno na televizijsku đrarau - ostvarivao u televizijskom studiju, znači elektronskim kamerama, u izgrađenim dekorima i ne napuštajuči studijske prostore. Ili, drugi metod, snimanje filmskom kamerom, znači praktično pravljenje filmova za televiziju. Oba metoda negovana su uporedo, zadržavajuči i dobre i loše osobine. Međutim, u poslednjih nekoliko godina u svetu, a i kod nas, sve se više u snimanju igranih programa razvija jedan novi tehnološki metod, a to je elektronika van studija. - Da li je to izvesno vračanje televizije ka svojoj prirodi, suštini? S.M.: Da, očigledno je da se treba koristiti

prednostima medija elektronike. Film je ipak gostujući medij u jednom drugom sredstvu, televiziji. On nikada ne može da postigne onaj kvalitet, onu briljantnost slike, prezentacije, kao što to može emisija snimljena elektronskim signalom. Naravno, isključujem kreativnu snagu filma i kreativnu snagu elektronike, govorimo sada o njihovim tehnološkim i tehničkim odlikama. U svakom siučaju, povratak elektronike u igrani program, van studija, donosi jedan novi zahvat, novi polet ranogim stvaraocima teievizije u svetu i nekim stvaraocima u Jugoslaviji. Ja lično sam radio poslednjih nekoliko godina, desetak drama u kojima nisam ni ulazio u studio. Izlazili smo TV reportažnim kolima, ostvarivali smo scene enterijera u prirodnim objektima, | da bismo dobili potpunu vrednost ambijenta. S druge strane, elektroniku smo koristili i u eksterijeru. I tu smo imali, naravno, i određenih teškoča, ali sve više postižemo rezultate koji su, čini mi se, izuzetno atraktivni, a to je, na primer, snimanje akcionih scena elektronikom, što se do pre nekoliko godina nije moglo ni zamisliti. Do pre nekoliko godina reditelji su ovako postupali: radili su, eventualno, enterijere u studiju ili van studija u prirodnim objektima elektronikom, ali kada su došli u eksterijere, u tzv. inserte, eksterijerne inserte, tada su uzimali filmsku kameru. Dobijali smo hibrid, jednu briljantnu, perfektnu

146