RTV Teorija i praksa

ne sme napraviti greška. Greška napravljena u snimanju scene ili sekvence dircktno se prenosi na konačni proizvođ. To su osnovni problemi. Znači. priprema televizijskog rediteija. koji radi clcktronikom, mora da bude mnogo složenija i u tom smislu mnogo odgovornija nego priprema filmskog režisera, što ne znači da filmski režiser nema itekako ozbiljne pripreme. - Smatraš li da je drama, koja treba da bude elektronski snimljena, več toliko obrađena da je rcditelj u mašti dovoljno jasno vidi, čak u detaljima? S.M.: Govoreći u principu i filmski i televizijski režiser elektronskim raetodom rada, mora da ima koncepciju jasnu pre početka snimanja. Mašla reditelja filma i televizije mora biti aktivirana daleko pre početka snimanja. Prcma torae, ta vizuelizacija materijala i kod jednog i kod drugog reditelja mora da bude izuzetno jaka. Ali, u vezi sa pitanjem, misiim da je kod televizijskog reditelja, koji snima elektronskim mctodom rada, opterećenje u tom smislu nešto jače. Apsolutno insistiram na tome da se u pripreranom periodu čitava drama mora vizuelno sagledati. Naravno da ostaje jedan procenat doživljaja na terenu, u suočenju sa glumcem pred kamerama itd., ali to je jedan mali procenat u odnosu na procenat već viđenog. !z raog iskustva govoreći, neču se prevariti ako kažem da 90 posto svih kadrova, svih rešenja - vizuelnih i tonskih - imam gotovo pre nego što počnem da snimam. - Prilično su rctki Ijudi koji mogu da vizuelno u mašti sagledaju jcdan intelektualno-emotivni produkt koji treba da se stvori. Recimo medu naučnim radnicima, izuzcci su bili

Ajnštajn i Nikola Tesla. Oviii dana objavljen je Dnevnik Nikole Tesle, On je ovako pisao: zamislim jedan patent, ja ga uopšte ne zapisujem, niti ga crtam, nego ga potpuno jasno vidim i pustim da se međusobno neusklađeni delovi polako uklapaju jedan u drugi, funkdonišu - rade, i ja čak menjam pojedine delove, dok na kraju oni savršeno ne funkcionišu. Tek tada pravim svoj nacrt i svoj zapis... To takozvano „mišljenje u slikama” mnogi i ne priznaju, jer smatraju da nema mišljenja izvan govorno-pisanog jezika. S.M.: Verovatno đa su naučnik i umetnik u tom smislu ipak drukčije viđeni Umetnik mora đa ima maštc. To je pretpostavka za naš posao. Tcško onom reditelju koji nema vizuelnu kulturu, koji nema mogućnost da vizuelizira svoj materijal! On je gotov, on je osušen u startu. Mislim da jc to jedna pretpostavka koja direktno odgovara na ono što nazivamo talentom. To je kompleksan sklop pretpostavki koje jedan umetnik nosi u sebi. Ja sam veliki neprijatelj improvizacije pred kamerama. Zašto? Zalo što je s ekipom ođ 50 Ijudi, što je minimum za igrani program u televizijskom elektronskom radu, skoro nezamisiivo ozbiljno tretirati improvizaeiju. Zamislite 50 Ijudi koji čckaju da sc ja dosetim šta hoću da uradim. To je katastrofa. Zato mislim da, koristeći ono što jc pretpostavka talenta, moramo podeliti pripremu na dve strane: jedna je umetničko-kreativna, znači maštovitost plus kreacija, druga strana je organizacija. Od toga sc pobeći nc može. - Ako pogledamo praksu televizijsku, ima se utisak da neki Ijudi koji rade nc-dramske emisije, kad podu na tercn znači van studija, odlaze imajući u glavi obično jednu opštu predstavu

149