RTV Teorija i praksa

tehnićkog dela Teievizije da se s njima konsultujem o mogućnosti elektronike na konkretnom projektu. Nedavno imaii smo specijalan slučaj oko snimanja Operacije, drame Miodraga llića. Snimali smo je van studija u originalnim objcktima enterijcra i u eksterijerima. Bio )e vrlo komplikovan postupak, Prvi put u Jugoslaviji koristili smo u sinhronom radu dvoja reportažna kola - velika i mala, Znači koristili smo šest kamera. Posebna okolnost je probiem da akcione scene snimamo elektronskim kamerama. To nimalo nije jednostavno. Pravili smo sekvence na železničkoj pruzi koristeći kamere u vozu, ispod voza, „pokrivajući" teren kojim je voz prolazio. Dosta komplikovani i kreativni i tehnički zahvati. Takvim postupkom je nemoguće snimati bez prethodne konsultacije sa tehničkim delom ekipe i moram istaći veliki stepen saradnje koji smo ostvarili. Po normalnoj tehnološkoj proceduri teče uključivanje ostalih saradnika, kao što su: kostimograf, scenograf, muzički urednik i drugi saradnici. Nijc uobičajena praksa da se u pripremi taj tim izuzetno proširuje. Znam za primere da reditelj pravi knjigu snimanja zajedno sa filmskim snimatcljem ili kamermanima itd. Mislim da to nije neophodno. Ja to ne radim, Cini mi se da je to preuranjena faza za njihovo učešće koje kasnije svakako ima svoj puni značaj. Izbor glumaca je prevashodno pravo reditelja. Postoji stepen konsultacije sa redakcijom što je korisno. To je filter koji je sadržajan i potreban i zbog angažovanja umetnika u okviru celokupne repertoarske politike Tclevizije, i zbog potrebne „razmene” utisaka o delu i likovima. - Kakav je rad sa glumcima, da li na terenu ima dovoljno proba? S.M.: Za jednu televizijsku dramu koja traje 60 i višc minuta, normalan tempo rada

je dva i po do tri meseca od prvog čitanja do završene montaže. Od toga pola meseca, otpriiike, petnaestak dana otpada na rad na tekstu. Zatim, mesec dana na rad sa glumciraa i mesec dana na realizaciju, što znači probe i snimanje, montažu i sve ostalo. Ja znam da glumci u nekim ekipama sa dve do tri probe ulaze u snimanje, što je štetno. Međutim, ako radimo mesec dana sa glumcima, glumci koji - po mom dubokom uverenju - vole da rade, dolaze na snimanje apsolutno sigurni, sa onom đozom dogradnje pred kamerama koja im se čini čak izuzetno zanimljivom i lakom. Oni potpuno vladaju tekstom, potpuno su u likovima, oslobodeni bilo kakve blokade i straha od kamcre i prcd kamerom samo doigravaju likovc do kraja. Oni se osečaju kao riba u vodi, jer su potpuno lišeni svih strahova koje donosi improvizacija - nerad i nepripremljenost. Zbog toga jedna trećina vremena ide na rad sa glumcima. - Nekad smo morali još „vruću” traku da emitujemo, imam utisak da je savladan taj pritisak vremena. S.M.: Mi više nemamo taj pritisak vremcna da emisija mora biti gotova da bi se odmah emitovala. Danas imamo dovoljno vremena za pripreme. Ali u odnosu na filmsku režiju, mi u elektronici još uvek imamo relativno ograničcno vreme. To je problem angažovanja velike i skupe tchnike. Međutim, činjenica je da je ipak priprema za snimanje ključ za rešavanjc i tog problema. Normalno je da postoji trka sa vremenom u realizaciji, ali ona je lakša ukoliko su priprcme veće. - Kako se savladava izvesna rutiniranost koja može da ovlada, telcvizijskim rediteljem?

151