RTV Teorija i praksa

- Ovih dana u knjizi koja se zove Fakii i cifre, BBC (London) je izneo iskustvo svog rada. Na tri su načina snimali jednu istu dramsku emisiju: rad u studiju, rad sa reportažnim kolima i filmski postupak. Rad u studiju koštao je 23.000 funti sterlinga, rad sa reportažnim kolima 28.000, a filmski postupak 58.000 funti sterlinga. Očito budućnost je na strani elektronike. Dosadašnje „bežanje” od elektronike imalo je velike ekonomske, tehničke, ali i kreativne posledice. S.M.: Tu je suština stvari. Elektronski metod se mora znati, njime se mora ovladati. Bežanje u filmsku tehniku bilo je očigledno vezano prevashodno za ova dva razloga: elektronska tehnika bila je minorna u odnosu na mogućnosti filmske tehnike, što danas već nije i, drugo, mnogi Ijudi sa filma, dolazeći na televiziju, želeli su da ostanu na terenu koji su bolje poznavali. - Da li Fakultet dramskih umetnosti ili neki drugi obrazovni centri, spremajući kadrove za televiziju vode računa i o elektronici? Bila je praksa da se mladi Ijudi više vaspitavaju i obrazuju za pozorište i film. S.M.; Mi imamo objektivne poteškoće na Fakultetu dramskih umetnosti, još nemamo svoje elektronske kapacitete; znači nemamo XV studio u okviru Fakulteta. Međutim, srećom, Fakultet dramskih umetnosti ima dosta jake veze sa Televizijom Beograd, tako đa naši studenti imaju prilike da često, uz pratnju svojih profesora, budu prisutni na snimanjima, da prate snimanja. Oni tako ostvaruju izvestan kontakt sa ekipom, tehnologijom i tehnikom Televizije. Nažalost, oni su u poziciji da gledaju i slušaju, a ne da i sami rade. To če se prevazići jednog dana kada Fakultet

dramskih umetnosti bude imao barem svoj mali televizijski studio, što je predviđeno raznim planovima, a!i ne u bliskoj budućnosti. Normalno je da se mi svi, koji na Fakultetu dramskih umetnosti predajemo predmete u vezi sa televizijom, trudimo da te mlade Ijude zagrejemo za mogućnosti rada elektronikom, a da u isti mah ne lićimo na nekakve televizijske sektaše koji hoće da ih odbiju od mogućnosti filma. Budući savremeni reditelj trebalo bi da u istoj meri ovlada i jednim i drugim metođom. - U fazi školovanja? S.M.: I u fazi školovanja i kasnije - u praksi. Normalno je da ce se u praksi negde taj balans pomeriti prema rediteljevim lićnim sklonostima itd. Međutim, on mora biti pripremljen da se i jednim i drugim metodom bavi potpuno kompetentno. Bilo bi idealno da savremeni mladi reditelj savršeno lako može da režira i u pozorištu, na radiju, televiziji i filmu. Budućnost je, po nekim futorolozima, okrenuta ka elektronici. Na jednom simpozijumu, koji je održan u Londonu na tu temu, gledajući futurološki, došlo se do zaključka da će u daljoj budućnosti elektronske kamere potpuno isključiti filmsku tehniku, da će filmska tehnika u perspektivi nestati, da će biti zamenjena izuzetno kvalitetnim malim, pokretnim elektronskim tclevizijskim kamcrama, da će se snimati na elektronsku traku, ali da će se snimati ~na kadar” kao sada na filmu da bi se dobila veća manipulativnost u montaži, veća kreativna mogućnost koju danas ima film, baš zato što nije blokiran scenom i sekvencom, nego što nizom odvojeno snimanih kadrova dolazi do pravih rešenja. Na taj način bi sc otkionili hendikepi televizije: izvesna

153