RTV Teorija i praksa

Za drugu kovanicu presudna je po njeno značenje reč »propaganda« koja, takođe prema rečnicima stranih reči, podrazumeva; »plansko širenje učenja i principa«; »svrha je propagande da Ijudi potpuno shvate neki novi nazor o svijetu i da ga prihvate kao svoj za duže vrijeme«; »delatnost kojoj je cilj da utiče na najšire slojeve«, »širenje i rasprostiranje ideja«. Prema tome, dok »reklama preporučuje, upoznaje, obaveštava«, »propaganda širi ideje i nazore, utiče na Ijude«. Prirodno mi se nameče da se odmah zapitam: ako je svojstvo propagande da širi ideje i nazore koje bi to, ako ne ideje i nazore potrošačkog društva zastupala ta naša takozvana ekonomska propaganda. Imajući sada u vidu intervju Predsednika Republike »Vjesniku«, u kome je on, između ostalog, »upozorio na stvaranje psihologije potrošakog društva u večim gradovima« (što je citirano i u Idejnoj skici projekta Međunarodnog simpozijuma ekonomskih propagandista Jugoslavije 1977), mislim da bismo se mogli vratiti pravoj reči ako želimo da govorimo o pravim stvarima; to jest o »reklami« odnosno načinu na koji se kod nas dobra roba i povoljne cene preporučuju kupcima. Pokušaću u tom smislu da izložim sopstveno viđenje »reklame na našoj televiziji«. Vračam se pojmu »reklama« i zato da ne bih bila nepravedna prema našoj televizijskoj reklami. Jer, iako postoji uverenje da je reklama, odnosno ekonomska propaganda, »duhovnost potrošačkog društva« našu televizijsku reklamu doživljavam u globalu, kao televizijski gledalac, u maksimalno smirenim tonovima, bdmerenog kazivanja, zbilja

177