RTV Teorija i praksa

pronose manekeni. Kad oni to rade profesionalno, to je otuđeno u onoj meri u kojoj ti mladi Ijudi ne zauzimaju angažovaniji odnos prema odeči; u tom smislu što bi je nametali naglašeno u gestu ili pokretu, Oni su, štaviše, tako indiferentni da se čak može reči kako njihova roba samu sebe nudi. Ponekad su za utisak presudniji ambijent, muzika, lepota pejzaža i tome slično. U toj oblasti, reklamiranja odevnih proizvoda, gotovo nikad ne izneveri reklama runske vune. Ona obično ide na nekakvu priču koja počinje i završava se oko samog proizvoda, koji opet sam po sebi sadrži nešto meko i topio, što se postigne i u atmosferi cele numere, obično još i propračene prigodnom muzikom. Hrana, odnosno prehrambeni proizvodi, spadali bi u treću najčešću grupu reklamiranih proizvoda. Za nju se koriste najrazličitije forme, od igranih priča sa glumcima, sve češče još i decom, do porodičnih skupova. Uz njih bi dodala i crtež, inače u našoj televizijskoj reklami veoma malo zastupljen. Svojevremeno pamtim jednu Podravkinu, relativno duhovitu, reklamu juhe, koju danas zamenjuje gotovo infantilna pesmica o crvenom i plavom petlu u vidu značke. Prehrambena industrija najčešće se služi i nagradnim konkursima. Pošto nisam pristalica ni lutrije, ni lozova ni uopšte bilo koje vrste tombole, kviza i tome slično, veoma sam odbojna i prema toj vrsti skupljanja čepova, kartona, čokoladnih omota i ostale ambalaže igre na sreću, koja bi trebalo zatim da mi stigne u vidu nekakve majice sa štampanom reklamom Pepsi-kole, da bi tako još dalje, kao

181