RTV Teorija i praksa

mora se ceniti valjanost celine programa. To znači da su manjkave ocene o tome kako radni Ijudi zaposleni u tom kolektivu obavljaju svoje zadatke, ako se nema u vidu delovanja svih delova programa pojedine radio-stanice (kao što se uspešnost nekog lista može ceniti samo ako se imaju u vidu sve njegove strane). To praktično znači, da se ne može govoriti o tome da neka radio-stanica u celini uspešno izvršava zadatke, ako nije dobar onaj deo njenog programa koji zovemo ekonomsko-propagandnim. Cinjenica je da se o tome nije uvek vodilo dovoljno računa. Uvek je u prvom planu bio informativno-politički program i često se ocena rada donosila uglavnom na osnovu analiza tog dela programa. Ako se u vrlo slušanim ekonomsko-propagandnim emisijama ne bi „propagirale” prave vrednosti našeg društva, uzaludno je, čak neozbiljno, u nekoj informativno-političkoj emisiji pre ili posle te propagandne u komentarima itd. ukazivati na „potrebu bitke za afirmaciju pravih vrednosti društva”. A dešavalo se i ovo: u Dnevniku se, na primer, govori o potrebi borbe protiv šunda, a već u sledečoj emisiji plasira se šund! Ili: u informativno-političkoj emisiji energično zalaganje za nagrađivanje prema radu, a u sledečoj EP emisiji izvlačenje srećnog dobitnika ove ili one često vrlo vredne nagrade! Toga danas ima sve manje. Sve više se uviđa važnost i onih programa koji su ranije bili u „zapečku” - ne kad je reč o slušanosti, več o brizi odgovornih činilaca u samom kolektivu i van njega. Sada se češče (ali još ne i dovoljno) na dnevnom redu redakcija, programskih, samoupravnih, kolegijalnih i drugih tela, u

186