RTV Teorija i praksa

RADIO I TELEVIZIJA U SISTEMU KULTURNIH INTERESOVANJA

(Axel Gryspeerdt: „Sociologie des interets culturels”, Ed. Vie Ouvriere, Bruxelles, 1974)

S namerom da obuhvati „manifestnu kulturu naših industrijalizovanih društava kako bi se bolje shvatilo u kojim pravcima se aktuelno mogući izbori na tržištu odvijaju u funkciji društvenih uloga i uočile funkcije koje ispunjavaju kulturni interesi u stratifikovanim društvima podvrgnutim imperativima društvene kontrole” (135 str.), autor razmatra kulturne interese, njihovu organizaciju i povezanost sa sredstvima masovne komunikacije u okviru šireg kulturnog polja, iznoseči i komentarišući stanovišta i rezultate drugih istraživača, kao i podatke do kojih je došao anketiranjem 250 stanovnika opštine Forest briselske aglomeracije. lako time narušavamo celovitost istraživačkih rezultata i predmeta knjige, smatramo pogodnim da ovde prikažemo poglavito ona mesta gde se analiza bavi radiom i televizijom kao sredstvima društvene komunikacije. Grisper na početku uvodi i teoriju kumulativne izloženosti auditorijuma, proisteklu iz prvih istraživanja masovnih komunikacija. Prema toj teoriji, u čijem se središtu nalaze kategorije interesa i mogućnosti, grupe koje pokazuju interes za nekom oblašću nastoje da ga zadovolje ne samo preko jednog već i ostalih sredstava, dok se nemogućnost dodira s jeđnim proteže na odsustvo izlaganja drugim sredstvima komunikacije. Ovakva zapažanja, međutim, izgleda važe za bioskop, radio, štampu i magazine, jer prodor televizije upučuje i na substitutivno izlaganje u ponašanju. Stoga autor predlaže razlikovanje i vrste publike, pa je televizija u tom smislu prevashodno sredstvo društvenog sloja koji ranije nije posedovao strukturisani kanal društvene komunikacije. Imajući u vidu socio-demografske karakteristike auditorijuma, kanali društvene komunikacije ne nalaze se, po autoru, obavezno u suprotstavljanju kada se kulturni interes uzme za činilac prilikom objašnjenja.

232