RTV Teorija i praksa

Brojni istraživači, ukazuje autor, otkrivaju tendenciju obrazovanja sistema u praktičnim kulturnim aktivnostima, odnosno njihovog posebnog grupisanja, tako što se one vezuju uz jedne ali ne i druge - i ova pojava objašnjava se sociološkim osobenostima pojedinaca ili izvođenjem iz određenih interesovanja. Takva se povezanost uspostavlja između izloženosti masovnim medijumima i ukusa publike. U ispitivanju koje je Grisper izveo ranije moguće je utvrditi karakterističan sastav večine auditorijuma različitih emisija na televiziji, iz čega se ukazuju dve njegove vrste s obzirom na pračenje ovih emisija. Prva se usmerava na lake i zabavne sadržaje, a druga teži širem području saznanja. Gabriel Toveron, po autoru, takođe polazi od ukusa i preferencija radio i televizijskog auditorijuma da bi utvrdio ispoljavanje određenog karaktera grupa emisija i strukturalne osobine Ijudi koje one okupljaju. Autor dalje ističe shvatanje Viljema Belsona o potrebi poznavanja interesovanja auditorijuma da bi se s njim uspostavila stvarna komunikacija. Belson je, rešavajuči probleme razumevanja i neželjenih posledica, predložio prethodnu analizu središta interesovanja, jer ova ukazuje na očekivanja i htenja stanovništva kojima se treba prilagoditi radi uspešnosti upučenih poruka. Grisper stoga izvlači zaključak da se sredstva društvene komunikacije mogu obratiti pojedinim osobama tek preko njihovih kulturnih interesa, koja se razlikuju kako prema vrsti i usmerenosti tako i prema psihološkim i sociološkim svojstvima. Međutim, pristupajući širem teorijskom razmatranju, on ukazuje na nesaglasnosti u određivanju pojma interesa i nužnost njegovog povezivanja s pojmom potrebe, mada se i u odredbi potreba iskazuju ništa manje suprotstavljenja mišljenja. Uvođenjem pojma interesa Grisper naglašava da kultura ne predstavlja zatvoreno i jednom zauvek omeđeno polje. U njemu se otkrivaju verovatni sistemi ukusa, preferencija, želja, interesa, kompetencija i aktivnosti. S obzirom na praktikovanje kulture moguče je izraditi modele ili konstelacije koje ukazuju na postojanje sistema i čije se grupisanje jednim delom objašnjava socio-demografskim svojstvima. Pretpostavka o postojanju kulturnih klasa po autoru se ne potvrđuje s dovoljnom pouzdanošću.

233