RTV Teorija i praksa

Zaista postoji jedno načelo unutrašnjosti. Potrebno je naći nešto sasvim skromno, siromašno. Seneka je govorio o sirotinjskoj sobi: nije bio u stanju da se bavi filozofijom u Neronovoj palati, pa je išao da to čini u jednoj sobi u kojoj je spavao na slami i tako se učio stoicizmu. Štaviše, Šarl Boduen saopštava da krave postaju neurastenične kada su štale suviše osvetljene. One imaju potrebu za dobrim štalama, u kojima još uvek ima poneke paukove mreže na oknima. Bez toga nemaju dobro mleko. I krava ima takođe svoje načelo intimnosti. Ona želi svoj dom, to skromno i tamno mesto u kome živi nesvesno. Trebalo bi učiniti tako da slušalac, na tom skromnom mestu, u Senekinoj sirotinjskoj sobi, sanjari. Potrebno je pružiti mu tu vrstu sanjarenja. Malo po malo, on bi čuo, ali više ne bi slušao. Spikerov glas bi ga odgurnuo iza ramena i rekao mu: „Idi, idi do dna sebe samoga. Ja, ja sam put, ali ne baš sasvim tako. Moje seoce je bilo osunčano, ali ja sam tražio senovite kutke. Mi zalazimo u noč: započinjemo upravo taj put snova.” Radio pruža slušaocu utisak potpunog počinka, ukorenjenog počinka. Čovek je biljka koja može da se presadi, ali uvek je potrebno da se on ukoreni. On pušta korenje u predstavu koju mu spiker pruža. On će učiniti da procveta jedan Ijudski cvet. On će znati da poseduje nesvesno. Njemu su se javile jasne stvari u jednom opskurnom obliku. U tekstu kao što je ovaj: „I ja tražim svoju majku, a tebe kučo nalazim”, postoji smisao intimne topline koja je sačuvana. Mi smo u prisustvu jednog arhetipa. Da li je radio naoružan tom mogućnošču prenošenja arhetipova? Nije li knjiga kvalifikovanija za taj čin? Verovatno ne: knjiga se zatvara i otvara, ona ne dolazi k vama u vašoj samoči, ona vam ne nameće samoću. Radio je, naprotiv, siguran da vam nameće samoću. Naravno, ne uvek. Ne radi se o tome da tu vrstu emisija slušate u kupatilu ili salonu. Treba je slušati, ne kažemo u podrumu, to bi bilo suviše lepo, več u sobi, usamljen, u nočnim satima, kada se ima pravo i dužnost na mir i počinak. Radio ima sve što je potrebno za govor u samoči. Njemu nije potrebno lice. Slušalac se nalazi pred prijemnikom. On je u samoči koja se još nije konstituisala. Radio je konstituiše, oko jedne slike koja nije njegova, koja pripada čitavom svetu, Ijudske slike, koja se nalazi u svim Ijudskim psihizmima. Bez šarolikosti, bez zabave. Ona se pojavljuje iza zvukova, iza dobro komponovanih zvukova.

121