RTV Teorija i praksa

Тако bi mogao da bude obrađen problem besanice: „Ah! Ćutite! Ne govorite o vašem susedu, o vašoj ženi, niti o pretpostavljenima. Vratite se samome sebi, hranite se poezijom vaših arhetipova, uputite se vašim korenima. Vi čete se uspavati. Vi ste upravo kročili na tle sanjarenja koje počinje i, uskoro čete biti na tlu dubokog sna, snova koji neče biti košmarni ako ste zaista dali vašim arhetipovima lepotu koja im dolikuje.” „Eto ih, vidite, arhetipovi, u tom prostoru nesvesnog radija. Imam oblake, imam vatru, imam sanjarenje, imam baruštinu baruštine su važne - imam šumu: pogledajte šta bi moglo da se kaže da bi se zašlo u šumu, da bi se u šumi našla bezbednost, da se u njoj ne bi strahovalo, u šumi u kojoj se obično gubimo; majčinska šuma može da nas ugosti ili, bar, da nas ugosti za jednu noč: u šumi nema vukova”. Radio je zaista u posedstvu izvanrednih probuđenih snova. „АИ, reči če neki, kome će onda sve to služiti?” Onima koji za time imaju potrebu, očigledno. ~U koje vreme bi se to emitovalo? Za mene, to bi trebalo da bude u osam i trideset uveče, jer ja ležem u devet sati”. Moglo bi to da ide ipak nešto kasnije, za nočne ptice, makar da nočne ptice i dalje žive nemirnira životom tako da nisu u stanju da prihvate jednu dobru filozofiju počinka. Trebalo bi, dakle, svakog dana menjati čas. Ponedeljkom u osam i trideset; utorkom u devet; pred kraj nedelje oko pola dvanaest. U tom sistemu svako bi imao mogučnosti da prospava bar jednu lepu noč u nedelji. I ako su psihološki inženjeri na radiju pesnici koji teže Ijudskom dobru, blagosti srca, Ijubavnoj radosti, čulnoj vernosti Ijubavi, oni če pripremati iepe noči svojim slušaocima. Radio mora da uveče, nesrećnim i nespretnim dušama kaže: „Reč je o tome da više ne spavate na zemlji, reč je o tome da stupite u nočni svet koji čete vi izabrati”. Preveo sa francuskog Milorad Belančič

122